Pesma nad pesmama 2:2-11

²Što je ljiljan meðu trnjem, to je draga moja meðu djevojkama.

³Što je jabuka meðu drvetima šumskim, to je dragi moj meðu momcima; željeh hlada njezina, i sjedoh, i rod je njezin sladak grlu mojemu.

⁴Uvede me u kuæu gdje je gozba a zastava mu je ljubav k meni.

⁵Potkrijepite me žbanovima, pridržite me jabukama, jer sam bolna od ljubavi.

⁶Lijeva je ruka njegova meni pod glavom, a desnom me grli.

⁷Zaklinjem vas, kæeri Jerusalimske, srnama i košutama poljskim, ne budite ljubavi moje, ne budite je, dok joj ne bude volja.

⁸Glas dragoga mojega; evo ga, ide skaèuæi preko gora, poskakujuæi preko humova.

⁹Dragi je moj kao srna ili kao jelenèe; evo ga, stoji iza našega zida, gleda kroz prozor, viri kroz rešetku.

¹⁰Progovori dragi moj i reèe mi: ustani, draga moja, ljepotice moja, i hodi.

¹¹Jer gle, zima proðe, minuše daždi, otidoše.