Jakovljeva 4

1

2

3

4

5

¹Otkuda ratovi i raspre meðu nama? Ne otuda li, od slasti vašijeh, koje se bore u vašijem udima?

²Želite i nemate; ubijate i zavidite, i ne možete da dobijete; borite se i vojujete, i nemate, jer ne ištete.

³Ištete, i ne primate, jer zlo ištete, da u slastima svojijem trošite.

⁴Preljuboèinci i preljuboèinice! ne znate li da je prijateljstvo ovoga svijeta neprijateljstvo Bogu? Jer koji hoæe svijetu prijatelj da bude, neprijatelj Božij postaje.

⁵Ili mislite da pismo uzalud govori: duh koji u nama živi mrzi na zavist?

⁶A on daje veæu blagodat. Jer govori: Gospod suproti se ponositima, a poniženima daje blagodat.

⁷Pokorite se dakle Bogu, a protivite se ðavolu, i pobjeæi æe od vas.

⁸Približite se k Bogu, i on æe se približiti k vama. Oèistite ruke, grješnici, popravite srca svoja, nepostojani.

⁹Budite žalosni i plaèite i jauèite: smijeh vaš neka se pretvori u plaè, i radost u žalost.

¹⁰Ponizite se pred Gospodom, i podignuæe vas.

¹¹Ne opadajte jedan drugoga, braæo; jer ko opada brata ili osuðuje brata svojega opada zakon i osuðuje zakon, a ako zakon osuðuješ, nijesi tvorac zakona, nego sudija.

¹²Jedan je zakonodavac i sudija, koji može spasti i pogubiti; a ti ko si što drugoga osuðuješ?

¹³Slušajte sad vi koji govorite: danas ili sjutra poæi æemo u ovaj ili onaj grad, i sjediæemo ondje jednu godinu, i trgovaæemo i dobijaæemo.

¹⁴Vi koji ne znate šta æe biti sjutra. Jer šta je vaš život? On je para, koja se za malo pokaže, a potom je nestane.

¹⁵Mjesto da govorite: ako Gospod htjedbude, i živi budemo, uèiniæemo ovo ili ono.

¹⁶A sad se hvalite svojijem ponosom. Svaka je hvala takova zla.

¹⁷Jer koji zna dobro èiniti i ne èini, grijeh mu je.