1Od Jakova, Boga i Gospoda Isusa Hrista sluge, svima dvanaest koljena rasijanijem po svijetu pozdravlje.
2Svaku radost imajte, braæo moja, kad padate u razliène napasti,
3Znajuæi da kušanje vaše vjere gradi trpljenje;
4A trpljenje neka djelo dovršuje, da budete savršeni i cijeli bez ikake mane.
5Ako li kome od vas nedostaje premudrosti, neka ište u Boga koji daje svakome bez razlike i ne kori nikoga, i daæe mu se;
6Ali neka ište s vjerom, ne sumnjajuæi ništa; jer koji se sumnja on je kao morski valovi, koje vjetrovi podižu i razmeæu.
7Jer takovi èovjek neka ne misli da æe primiti što od Boga.
8Koji dvoumi nepostojan je u svima putovima svojijem.
9A poniženi brat neka se hvali visinom svojom;
10A bogati svojom poniznošæu; jer æe proæi kao cvijet travni.
11Jer sunce ogrija s vruæinom, i osuši travu, i cvijet njezin otpade, i krasota lica njezina pogibe; tako æe i bogati u hoðenju svojemu uvenuti.
12Blago èovjeku koji pretrpi napast; jer kad bude kušan primiæe vijenac života, koji Bog obreèe onima koji ga ljube.
13Nijedan kad se kuša da ne govori: Bog me kuša; jer se Bog ne može zlom iskušati, i on ne kuša nikoga;
14Nego svakoga kuša njegova slast, koja ga vuèe i mami.
15Tada zatrudnjevši slast raða grijeh; a grijeh uèinjen raða smrt.
16Ne varajte se, ljubazna braæo moja!
17Svaki dobri dar i svaki poklon savršeni odozgo je, dolazi od oca svjetlosti, u kojega nema promjenjivanja ni mijenjanja vidjela i mraka;
18Jer nas dragovoljno porodi rijeèju istine, da budemo novina od njegova stvorenja.
19Zato, ljubazna braæo moja, neka bude svaki èovjek brz èuti a spor govoriti i spor srditi se;
20Jer srdnja èovjeèija ne èini pravde Božije.
21Zato odbacite svaku neèistotu i suvišak zlobe, i s krotošæu primite usaðenu rijeè koja može spasti duše vaše.
22Budite pak tvorci rijeèi, a ne samo slušaèi, varajuæi sami sebe.
23Jer ako ko sluša rijeè a ne tvori, on je kao èovjek koji gleda lice tijela svojega u ogledalu;
24Jer se ogleda pa otide, i odmah zaboravi kakav bješe.
25Ali koji providi u savršeni zakon slobode i ostane u njemu, i ne bude zaboravni slušaè, nego tvorac djela, onaj æe biti blažen u djelu svojemu.
26Ako koji od vas misli da vjeruje, i ne zauzdava jezika svojega, nego vara srce svoje, njegova je vjera uzalud.
27Jer vjera èista i bez mane pred Bogom i ocem jest ova: obilaziti sirote i udovice u njihovijem nevoljama, i držati sebe neopoganjena od svijeta.
