24Primivši takovu zapovijest on ih baci u najdonju tamnicu i noge im metnu u klade.
25A u ponoæi bijahu Pavle i Sila na molitvi i hvaljahu Boga; a sužnji ih slušahu.
26A ujedanput tako se vrlo zatrese zemlja da se pomjesti temelj tamnièki; i odmah se otvoriše sva vrata i svima spadoše okovi.
27A kad se probudi tamnièar i vidje otvorena vrata tamnièka, izvadi nož i šæaše da se ubije, misleæi da su pobjegli sužnji.
28A Pavle povika zdravo govoreæi: ne èini sebi zla nikakva, jer smo mi svi ovdje.
29A on zaiskavši svijeæu uletje i drkæuæi pripade k Pavlu i Sili;
30I izvedavši ih napolje reèe: gospodo! šta mi treba èiniti da se spasem?