1Kad je Demetrije dočuo da je u borbi poginuo Nikanor i njegova vojska, ponovo je poslao Bakida i Alkima u Judeju, na čelu desnoga krila.
2Oni se uputiše prema Galileji i opsjednuše Mesalot na području Arbele. Pošto su ga zauzeli, pogubili su mnogo stanovnika.
3Prvoga mjeseca godine sto pedeset i druge utaborili su se pred Jeruzalemom,
4a potom su sa dvadeset tisuća pješaka i dvije tisuće konjanika otišli u Beerzet.
5Juda se sa tri tisuće odabranih ratnika utaborio u Eleasi.
6Videći velik broj neprijatelja, uplašiše se. Mnogi pobjegoše iz tabora. U njem nije ostalo više od osam stotina ljudi.
7Juda je vidio da mu se vojska raspala prije bitke. Klonulo mu srce jer više nije imao vremena da je sakupi.
8Onako zabrinut reče onima koji su preostali: “Ustanimo! Hajdemo na protivnike! Možda ćemo ih ipak suzbiti.”
9Oni su ga odvraćali riječima: “Zasad možemo samo spasiti život, tako da se sa svojom braćom vratimo i nastavimo borbu. Sad nas je zaista premalo.”
10Juda odvrati: “Ne, toga neću nikad učiniti da od njih bježim! Ako nam je došlo vrijeme, poginimo junački za svoju braću i ne ostavljajmo ljage na svojoj slavi!”
11Vojska je krenula iz tabora i stala prema njima. Konjanici se razdijelili na dva odreda, praćari i strijelci stupiše na čelo vojske, a tako i udarne čete, sve sami junaci. Bakid je držao desno krilo,
12bojni se red približavo uza zvuk trube sa dva boka.
13Oni na Judinoj strani i sami zatrubiše, potresla se zemlja od bojnog tutnja. Bitka se zapodjela ujutro i trajala do večera.
14Juda je opazio da je Bakid s jezgrom svoje vojske nadesno: oko njega se okupili svi srčani ljudi
15i razbili su desno krilo i gonili ga do gore Azara.
16Ali kad su Sirci s lijevoga krila opazili da im je desno krilo provaljeno, nagnuše za Judom i njegovim ljudima i napadoše ih s leđa.
17Zametnula se ogorčena borba i ranjeni su mnogi s jedne i druge strane.
18I Juda je pao, a ostali se razbjegli.
19Jonatan i Šimun podigli su svog brata Judu i pokopali ga u grobu svojih otaca u Modinu.
20Oplakivao ga je sav Izrael i ljuto tužio za njim, naričući više dana ovako:
21“O, kako pade junak, Izraelov spas!”
22Ostala Judina djela, njegovi ratovi, junaštva koja je izvršio i dokazi njegove slave nisu zapisani jer ih bijaše u obilju. Ę(160.-143. prije Krista)
23Kad je poginuo Juda, podigli su glave svi bezakonici na svem izraelskom području i ponovo se pojavili svi zlotvori.
24Kako je u to vrijeme pritisnula veoma velika glad, zemlja je prešla na njihovu stranu.
25Bakid je namjerno izabirao bezbožne ljude da upravljaju zemljom.
26Ti su kod Judinih prijatelja vršili premetačine i istrage i dovodili ih Bakidu, koji ih je kažnjavao i izvrgavao ruglu.
27Tada se u Izraelu razbjesnilo takvo ugnjetavanje kakva nije bilo u sve vrijeme otkad se više nije pojavljivao prorok.
28Onda se okupiše svi Judini prijatelji i rekoše Jonatanu:
29“Otkako je umro tvoj brat Juda, nema više čovjeka slična njemu da se opre našim neprijateljima, Bakidu i mrziteljima našega naroda.
30Zato te, dakle, danas biramo na njegovo mjesto da nam budeš poglavar i vođa u borbi koju smo poduzeli.”
31Tako je Jonatan prihvatio vodstvo i naslijedio svoga brata Judu.
32Kad je Bakid za to doznao, samo je gledao da ubije Jonatana.
33Čim je za to dočuo, Jonatan je sa svojim bratom Šimunom i sa svima onima koji su ih pratili pobjegao u pustinju Tekou i utaborio se kraj vode Asfara.
34Bakid je to saznao u subotnji dan, pa je i on sa svim svojim vojnicima prešao preko Jordana.
35Jonatan je poslao svoga brata, kao vođu pratnje, da zamoli prijatelje Nabatejce kako bi kod njih ostavili obilnu opremu.
36Ali Amrajevi sinovi, oni iz Medabe, iziđoše i uhvatiše Ivana sa svim što je imao i otiđoše s tim plijenom.
37Poslije tih događaja javili su Jonatanu i njegovu bratu Šimunu da Amrajevi sinovi slave veliku svadbu i da vrlo svečano iz Nadabata vode nevjestu, kćer jednoga od uglednih ljudi u Kanaanu.
38Tada se oni sjetiše krvavog svršetka svoga brata Ivana. Popeše se i sakriše u gori.
39Podigoše oči i vidješe gdje se usred nejasna žagora pomalja velika povorka, kako za njom slijedi ženik sa svojim prijateljima i braćom, a prate ih bubnjevima, glazbalima i bogatom opremom.
40Židovi su nasrnuli na njih iz zasjede i stali ih ubijati. Mnogi su stradali, a ostali utekoše u goru. Odneseno im je sve što su imali.
41Tako im se svadba okrenula u žalost, a zvuk glazbe u plač.
42Pošto su ljuto osvetili krv svoga brata, vratiše se na muljevite obale Jordana.
43Kad je to čuo Bakid, došao je u subotnji dan s mnogom vojskom na obalu Jordana.
44Tada Jonatan reče svojim ljudima: “Na noge! Borimo se za svoje živote, jer danas nije kao što je bilo jučer i prekjučer.
45Eto, rat je pred nama i za nama. Posvuda je voda Jordana, mulj i šikarje: nema uzmaka.
46Zato sad zavapite k Nebu da izbjegnete sili svojih neprijatelja!”
47Boj se zametnuo. Jonatan je pružio ruku da udari Bakida, ali mu je ovaj izmakao: skočio je unazad.
48Onda se Jonatan sa svojim ljudima baci u Jordan i prepliva na drugu stranu, ali protivnici nisu za njima prelazili preko Jordana.
49Taj je dan na Bakidovoj strani palo oko tisuću ljudi.
50Vrativši se u Jeruzalem, Bakid poče u Judeji graditi tvrde gradove, tvrđavu u Jerihonu, Emausu, Bet Horonu, Betelu, Tamnati, Faratonu, Tefonu, s visokim zidovima, vratima i prijevornicama.
51U svakoj je ostavio posadu da divlja protiv Izraela.
52Utvrdio je Betsur, Gezer i Tvrđu. Po njima je razmjestio vojnike i zalihe hrane.
53Pokupio je za taoce sinove zemaljskih starješina i stavio ih pod stražu u jeruzalemskoj Tvrđi.
54Godine stotinu pedeset i treće, drugoga mjeseca, zapovjedio je Alkim da sruše zid unutarnjeg dvorišta Svetišta. Tako je uništio djela proroka i počeo razaranje.
55U to je vrijeme Alkima udarila kap i spriječila njegove pothvate. Usta mu zamuknuše: onako uzet, nije više mogao istisnuti ni riječi niti je mogao svojoj kući davati naloge.
56I Alkim tako umrije u živim mukama.
57Kad je Bakid vidio da je Alkim umro, vratio se kralju i judejska je zemlja počinula dvije godine.
58Svi su se bezakonici savjetovali ovim riječima: “Gle, Jonatan i njegovi žive mirno i bezbrižno. Hajde da sad dovedemo Bakida neka ih u jednoj noći pohvata sve.”
59Potom su otišli i posavjetovali se s njim.
60Bakid se podigao s velikom vojskom i tajno pisao svim svojim pristalicama u Judeji da pohvataju Jonatana i njegove ljude. Ali ne mogoše tako, jer su oni doznali za njihovu namjeru.
61Štoviše, uhvatili su pedesetak ljudi u zemlji, počinitelje te opačine, pa su ih pogubili.
62Potom se Jonatan i Šimun sa svojim ljudima skloniše u Betbasi u pustinji. Tu su popravili ono što je ondje bilo opustošeno i mjesto utvrdiše.
63Kad je za to doznao Bakid, skupio je sve svoje ljude i pozvao svoje pristaše u Judeji.
64Otišao se utaboriti kod Betbasija, opsjedao ga više dana i izradio bojne naprave.
65Jonatan je u gradu ostavio svoga brata Šimuna, a sam je sa šakom ljudi izišao na obilazak po okolini.
66Tukao je Odomeru i njegovu braću i Fasironove sinove u njihovu taborištu. Počeli su vojevati i uzlažahu s vojskom.
67Šimun je sa svojim ljudima provalio iz grada i spalio bojne naprave.
68Udarivši na Bakida, razbiše ga i teško ga ojadiše, pomrsiše mu namjeru i vojni pohod.
69Razgnjevi se on protiv odmetnika koji su mu savjetovali da dođe u tu zemlju, pobi mnoge te sa svojim ljudima odluči da se vrati kući.
70Na tu vijest posla Jonatan k njemu poslanike da s njim uglave mir i povratak zarobljenika.
71On na to pristade i ostade vjeran svojim obvezama. Zakle mu se da više nikad, dok god živi, neće protiv njega ništa poduzimati.
72Pošto mu je predao roblje što ga je prije u judejskoj zemlji zarobio, Bakid se vratio u svoju zemlju i više nije dolazio na židovsko područje.
73Mač je otpočinuo u Izraelu. Jonatan se nastani u Mikmasu, gdje je počeo suditi narodu. Iz Izraela je istrijebio bezbožnike.
