1Aleksandar Makedonac, sin Filipov - tada već gospodar Grčke - provali iz zemlje Kitima i potuče Darija, kralja perzijskog i medijskog, i zakralji se namjesto njega.
2Povede mnoge ratove, zauze tvrđave i poubija kraljeve zemlje.
3Dopro je do nakraj svijeta i poplijenio mnoge narode. Sva zemlja pred njim umuknu, a srce se njegovo uznese i uzoholi.
4Sakupi silnu vojsku, podloži svojoj vlasti krajeve, narode i vladare da mu plaćaju danak.
5Konačno pade u postelju i uvidje da mu je umrijeti.
6Sazva svoje službenike, odličnike koji su s njim rasli od mladosti, i još za života razdijeli im svoje kraljevstvo.
7Tako, pošto je kraljevao dvanaest godina, Aleksandar umrije.
8A njegovi časnici preuzeše vlast, svaki na svome području.
9Svi se oni poslije njegove smrti okruniše, a tako nakon njih i njihovi sinovi. Tako se godine i godine množilo zlo na zemlji.
10Od njih dođe grešni izdanak Antioh Epifan, sin kralja Antioha, koji bijaše talac u Rimu. On se zakralji godine sto trideset i sedme kraljevstva grčkoga.
11U one dane nađoše se u Izraelu ljudi opaki koji stadoše uvjeravati mnoge: “Hajde da sklopimo savez s narodima svojim susjedima, jer otkako se od njih odijelismo, snađoše nas mnoga zla.”
12I mnogima se to svidjelo.
13Štoviše, požuriše se neki od naroda i odoše kralju, koji im dopusti da se povedu za poganskim običajima.
14I sagradiše u Jeruzalemu borilište, kako to običavaju pogani,
15prepraviše svoje obrezanje i otpadoše od svetog Saveza. Ujarmiše se s poganima i prodaše se da čine zlo.
16Kad je Antioh učvrstio svoju vlast, poduze da svom kraljevstvu podvrgne Egipat pa da kraljuje dvama kraljevstvima.
17Provali u Egipat sa silnom vojskom, s bojnim kolima i slonovima, s konjicom i velikim brodovljem.
18I zametne rat protiv Ptolemeja, kralja egipatskog, koji pred njim uzmače i pobježe. Padoše mnogi nasmrt ranjeni.
19I tako oni zagospodariše egipatskim utvrđenim gradovima i poplijeniše Egipat.
20A pošto je potukao Egipat, Antioh se godine sto četrdeset i treće vrati i krene protiv Izraela. Uziđe na Jeruzalem sa silnom vojskom.
21Drsko prodre u Svetište i zaplijeni zlatni kadioni žrtvenik, svijećnjak sa svim, priborom,
22stol za prinošenje hljebova, sudove za žrtve ljevanice, kaleže, zlatne kadionice, zavjese, vijence i sav zlatni ures na pročelju Hrama, koje ogoli.
23Zaplijenio je sve srebro i zlato, oteo dragocjeno posuđe i opljačkao tajne riznice koje je mogao pronaći.
24Oplijenivši sve to, vratio se u svoju zemlju, pošto je izvršio pokolj i izgovorio silno bogohulstvo.
25U Izraelu nasta opća tuga po svim mjestima.
26Zastenjaše poglavari i starješine, obnemogoše mladići i djevojke - ljepota ženska sva uvenu.
27Mladoženje udariše u tužaljke; a nevjeste po ložnicama prokukaše.
28Sva se zemlja tresla od žalosti nad svojim stanovnicima, sav se dom Jakovljev obukao u sramotu.
29Nakon dvije godine posla kralj u gradove judejske nadglednika poreza, koji dođe u Jeruzalem s jakom vojskom.
30Najprije im je lukavo govorio o miru, i oni mu povjerovaše. Zatim iznenada navali na grad, potuče ga teškim udarcima i pogubi mnoštvo Izraelaca.
31Opljačka grad, zapali ga vatrom i sruši mu kuće i zid unaokolo.
32Žene i djecu učiniše sebi robljem i porazdijeliše među sobom stoku.
33Zatim su obzidali Davidov grad velikim i jakim zidom, s gordim kulama, i tako im postade utvrdom.
34Ondje smjestiše opaki ološ, ljude protivne Zakonu, koji se tu osiliše.
35Nagomilaše tu oružja i hrane i pohraniše plijen koji poplijeniše u Jeruzalemu. I tako se tu stvorilo neprijateljsko gnijezdo.
36Postade to zasjeda Svetištu, za sve vrijeme opak protivnik Izraelu.
37Proliše krv nevinu naokolo Svetišta i oskvrnuše sveto mjesto.
38Zbog njih pobjegoše žitelji jeruzalemski i grad postade naselje stranaca. Jeruzalem postade tuđina porodu svome, i djeca ga njegova napustiše.
39Svetište njegovo opustje k'o pustinja, blagdani mu se okrenuše u žalovanje, subote u porugu, a slava njegova u ništavilo.
40K'o nekoć slava njegova, namnožila mu se sramota, i sav se ponos njegov okrenu u tugovanje.
41I napisa kralj proglas svemu svom kraljevstvu da svi moraju postati jedan narod i svaki mora ostaviti svoje običaje.
42I svi se narodi pokoriše kraljevoj naredbi.
43I mnogi Izraelci prihvatiše njegovo bogoštovlje i počeše žrtvovati idolima i ne svetkovati subotu.
44A kralj posla u Jeruzalem, i u ostale judejske gradove, poslanice po glasnicima da se svi imaju povesti za običajima tuđinaca koji su u zemlji,
45pa da se u Hramu dokinu paljenice, klanice i ljevanice; da se više ne svetkuju subote i blagdani;
46da se onečisti Svetište i sveti narod;
47da se podignu oltari, sveti gajevi i idoli pa da im se žrtvuju svinje i nečiste životinje;
48da se više ne obrezuju djeca, da se onečiste svakom nečistoćom i gnusobom
49i tako zaborave Zakon i izmijene sve običaje.
50Tko se ne pokori kraljevoj naredbi, osuđen je na smrt.
51Kralj je svem kraljevstvu napisao proglase takva sadržaja i postavio je nadglednike nad svim narodom da se to provede. Svim je judejskim gradovima, svakomu napose, zapovjedio da prinose žrtve.
52I pridružiše im se mnogi od naroda, svi oni koji su otpali od Zakona, i zla velika učiniše u zemlji.
53Takvi primoraše Izraela da se skriva u svakojakim zbježištima.
54Petnaestoga dana mjeseca Kisleva, godine sto četrdeset i pete, sagradio je kralj na oltaru za žrtve paljenice Grozotu pustoši. I u susjednim judejskim gradovima podigoše žrtvenike.
55I palili su tamjan na vratima kuća i po trgovima.
56A u koga nađoše knjige Zakona, razderaše ih i baciše u vatru.
57Ako bi otkrili da tko čuva svitak knjige Saveza ili da pristaje uza Zakon, po kraljevoj je odluci bio ubijen.
58Takvo nasilje provodili su mjesec za mjesecom nad Izraelom, nad svakim koga bi po gradovima otkrili.
59Dvadeset i petoga u mjesecu prinosili su žrtve na žrtveniku podignutu na oltaru za paljenice.
60Po toj zapovijedi pogubljivali su žene koje su dale obrezati svoju djecu;
61objesili bi im o vrat dojenčad i smaknuli ih zajedno sa svim njihovim domom i s onima koji su izvršili obrezanje.
62Uza sve to, mnogi od Izraela ostadoše postojani i pokazaše se hrabri te nisu jeli od nečistih jela.
63Radije su išli u smrt nego da se onečiste hranom ili da oskvrnu sveti Savez. I tako su umirali.
64Uistinu, strašan gnjev bijaše nad Izraelom.
