Propovjednik 3:1-17

¹Sve ima svoje doba i svaki posao pod nebom svoje vrijeme.

²Vrijeme rađanja i vrijeme umiranja; vrijeme sađenja i vrijeme čupanja posađenog.

³Vrijeme ubijanja i vrijeme liječenja; vrijeme rušenja i vrijeme građenja.

⁴Vrijeme plača i vrijeme smijeha; vrijeme tugovanja i vrijeme plesanja.

⁵Vrijeme bacanja kamenja i vrijeme sabiranja kamenja; vrijeme grljenja i vrijeme kad se ostavlja grljenje.

⁶Vrijeme traženja i vrijeme gubljenja; vrijeme čuvanja i vrijeme odbacivanja.

⁷Vrijeme deranja i vrijeme š§ijenja; vrijeme šutnje i vrijeme govorenja.

⁸Vrijeme ljubljenja i vrijeme mržnje; vrijeme rata i vrijeme mira.

⁹Koja je posleniku korist od njegovih napora?

¹⁰Razmišljam o mučnoj zadaći što je Bog zadade sinovima ljudskim.

¹¹Sve što on čini prikladno je u svoje vrijeme; ali iako je dopustio čovjeku uvid u vjekove, čovjek ne može dokučiti djela koja Boga čini od početka do kraja.

¹²Znam da nije druge sreće čovjeku osim da se veseli i čini dobro za svojega života.

¹³I kad čovjek jede i pije i uživa u svojem radu, i to je Božji dar.

¹⁴I znam da sve što Bog čini, čini za stalno. Tome se ništa dodati ne može niti mu se može oduzeti; a Bog čini tako da ga se boje.

¹⁵Što biva, već bijaše, i što će biti, već je bilo; a Bog obnavlja što je prohujalo.

¹⁶Još vidim kako pod suncem umjesto pravice vlada nepravda i umjesto pravednika zločinac.

¹⁷Zato rekoh u sebi: “Bog će suditi i pravedniku i zločincu, jer ovdje ima vrijeme za svaku namjeru i čin.”