1I Bog blagoslovi Noja i sinove njegove, i reèe im: raðajte se i množite se, i napunite zemlju;
2I sve zvijeri zemaljske i sve ptice nebeske i sve što ide po zemlji i sve ribe morske neka vas se boje i straše; sve je predano u vaše ruke.
3Što se god mièe i živi, neka vam bude za jelo, sve vam to dadoh kao zelenu travu.
4Ali ne jedite mesa s dušom njegovom, a to mu je krv.
5Jer æu i vašu krv, duše vaše, iskati; od svake æu je zvijeri iskati; iz ruke samoga èovjeka, iz ruke svakoga brata njegova iskaæu dušu èovjeèiju.
6Ko prolije krv èovjeèiju, njegovu æe krv proliti èovjek; jer je Bog po svojemu oblièju stvorio èovjeka.
7Raðajte se dakle i množite se; narodite se veoma na zemlji i namnožite se na njoj.
8I reèe Bog Noju i sinovima njegovijem s njim, govoreæi:
9A ja evo postavljam zavjet svoj s vama i s vašim sjemenom nakon vas,
10I sa svijem životinjama, što su s vama od ptica, od stoke i od svega zvijerja zemaljskoga što je s vama, sa svaèim što je izašlo iz kovèega, i sa svijem zvijerjem zemaljskim.
11Postavljam zavjet svoj s vama, te otsele neæe nijedno tijelo poginuti od potopa, niti æe više biti potopa da zatre zemlju.
12I reèe Bog: evo znak zavjeta koji postavljam izmeðu sebe i vas i svake žive tvari, koja je s vama dovijeka:
13Metnuo sam dugu svoju u oblake, da bude znak zavjeta izmeðu mene i zemlje.
14Pa kad oblake navuèem na zemlju, vidjeæe se duga u oblacima,
15I opomenuæu se zavjeta svojega koji je izmeðu mene i vas i svake duše žive u svakom tijelu, i neæe više biti od vode potopa da zatre svako tijelo.
16Duga æe biti u oblacima, pa æu je pogledati, i opomenuæu se vjeènoga zavjeta izmeðu Boga i svake duše žive u svakom tijelu koje je na zemlji.
17I reèe Bog Noju: to je znak zavjeta koji sam uèinio izmeðu sebe i svakoga tijela na zemlji.
18A bijahu sinovi Nojevi koji izidoše iz kovèega: Sim i Ham i Jafet; a Ham je otac Hanancima.
19To su tri sina Nojeva, i od njih se naseli sva zemlja.
20A Noje poèe raditi zemlju, i posadi vinograd.
21I napiv se vina opi se, i otkri se nasred šatora svojega.
22A Ham, otac Hanancima, vidje golotinju oca svojega, i kaza obojici braæe svoje na polju.
23A Sim i Jafet uzeše haljinu, i ogrnuše je obojica na ramena svoja, i iduæi natraške pokriše njom golotinju oca svojega, licem natrag okrenuvši se da ne vide golotinje oca svojega.
24A kad se Noje probudi od vina, dozna šta mu je uèinio mlaði sin,
25I reèe: proklet da je Hanan, i da bude sluga slugama braæe svoje!
26I još reèe: blagosloven da je Gospod Bog Simov, i Hanan da mu bude sluga!
27Bog da raširi Jafeta da živi u šatorima Simovijem, a Hanan da im bude sluga!
28I poživje Noje poslije potopa trista i pedeset godina.
29A svega poživje Noje devet stotina i pedeset godina; i umrije.
