Pesma nad pesmama 1:6-11

⁶Ne gledajte me što sam crna, jer me je sunce opalilo; sinovi matere moje rasrdivši se na me postaviše me da èuvam vinograde, i ne èuvah svojega vinograda, koji ja imam.

⁷Kaži mi ti, kojega ljubi duša moja, gdje paseš, gdje planduješ? jer zašto bih lutala meðu stadima drugova tvojih?

⁸Ako ne znaš, najljepša izmeðu žena, poði tragom za stadom, i pasi jariæe svoje pokraj stanova pastirskih.

⁹Ti si mi, draga moja, kao konji u kolima Faraonovijem.

¹⁰Obrazi su tvoji okiæeni grivnama, i grlo tvoje nizovima.

¹¹Naèiniæemo ti zlatne grivne sa šarama srebrnijem.