Luki 22:29-61

²⁹Ja vam stoga u baštinu predajem kraljevstvo što ga je meni predao moj Otac:

³⁰da jedete i pijete za mojim stolom u kraljevstvu mojemu i sjedite na prijestoljima sudeći dvanaest plemena Izraelovih.”

³¹“Šimune, Šimune, evo Sotona zaiska da vas prorešeta kao pšenicu.

³²Ali ja sam molio za tebe da ne malakše tvoja vjera. Pa kad k sebi dođeš, učvrsti svoju braću.”

³³Petar mu reče: “Gospodine, s tobom sam spreman i u tamnicu i u smrt.”

³⁴A Isus će mu: “Kažem ti, Petre, neće se danas oglasiti pijetao dok triput ne zatajiš da me poznaš.”

³⁵I reče: “Kad sam vas poslao bez kese i bez torbe i bez sandala, je li vam što nedostajalo?” Oni odgovore: “Ništa.”

³⁶Nato će im: “No sada tko ima kesu, neka je uzme! Isto tako i torbu! A koji nema, neka proda svoju haljinu i neka kupi sebi mač

³⁷jer kažem vam, ono što je napisano treba se ispuniti na meni: Među zlikovce bi ubrojen. Uistinu, sve što se odnosi na mene ispunja se.”

³⁸Oni mu rekoše: “Gospodine, evo ovdje dva mača!” Reče im: “Dosta je!”

³⁹Tada iziđe te se po običaju zaputi na Maslinsku goru. Za njim pođoše i njegovi učenici.

⁴⁰Kada dođe onamo, reče im: “Molite da ne padnete u napast!”

⁴¹I otrgnu se od njih koliko bi se kamenom dobacilo, pade na koljena pa se molio:

⁴²“Oče! Ako hoćeš, otkloni ovu čašu od mene. Ali ne moja volja, nego tvoja neka bude!”

⁴³A ukaza mu se anđeo s neba koji ga ohrabri. A kad je bio u smrtnoj muci, usrdnije se molio.

⁴⁴I bijaše znoj njegov kao kaplje krvi koje su padale na zemlju.

⁴⁵Usta od molitve, dođe učenicima i nađe ih snene od žalosti

⁴⁶pa im reče: “Što spavate? Ustanite! Molite da ne padnete u napast!”

⁴⁷Dok je on još govorio, eto svjetine, a pred njom jedan od dvanaestorice, zvani Juda. On se približi Isusu da ga poljubi.

⁴⁸Isus mu reče: “Juda, poljupcem Sina Čovječjeg predaješ?”

⁴⁹A oni oko njega, vidjevši što se zbiva, rekoše: “Gospodine, da udarimo mačem?”

⁵⁰I jedan od njih udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu desno uho.

⁵¹Isus odgovori: “Pustite! Dosta!” Onda se dotače uha i zacijeli ga.

⁵²Nato Isus reče onima koji se digoše na nj, glavarima svećeničkim, zapovjednicima hramskim i starješinama: “Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i toljagama!

⁵³Danomice bijah s vama u Hramu i ne digoste ruke na me. No ovo je vaš čas i vlast Tmina.”

⁵⁴Uhvatiše ga dakle, odvedoše i uvedoše u dom velikoga svećenika. Petar je išao za njim izdaleka.

⁵⁵A posred dvorišta naložiše vatru i posjedaše uokolo. Među njih sjedne Petar.

⁵⁶Ugleda ga neka sluškinja gdje sjedi kraj vatre, oštro ga pogleda i reče: “I ovaj bijaše s njim!”

⁵⁷A on zanijeka: “Ne znam ga, ženo!”

⁵⁸Malo zatim opazi ga netko drugi i reče: “I ti si od njih!” A Petar reče: “Čovječe, nisam!”

⁵⁹I nakon otprilike jedne ure drugi neki navaljivaše: “Doista, i ovaj bijaše s njim! Ta Galilejac je!”

⁶⁰A Petar će: “Čovječe, ne znam što govoriš!” I umah, dok je on još govorio, oglasi se pijetao.

⁶¹Gospodin se obazre i upre pogled u Petra, a Petar se spomenu riječi Gospodinove, kako mu ono reče: “Prije nego se danas pijetao oglasi, zatajit ćeš me tri puta.”