Dela apostolska 7:37-59

³⁷Ovo je Mojsije koji kaza sinovima Izrailjevijem: Gospod Bog vaš podignuæe vam proroka iz vaše braæe, kao mene: njega poslušajte.

³⁸Ovo je onaj što bješe u crkvi u pustinji s anðelom, koji mu govori na gori Sinajskoj, i s ocima našijem; koji primi rijeèi žive da ih nama da;

³⁹Kojega ne htješe poslušati oci naši, nego ga odbaciše, i okrenuše se srcem svojijem u Misir,

⁴⁰Rekavši Aronu: naèini nam bogove koji æe iæi pred nama, jer ovome Mojsiju, koji nas izvede iz zemlje Misirske, ne znamo šta bi.

⁴¹I tada naèiniše tele, i prinesoše žrtvu idolu, i radovahu se rukotvorini svojoj.

⁴²A Bog se okrenu od njih, i predade ih da služe vojnicima nebeskijem, kao što je pisano u knjizi proroka: eda zaklanja i žrtve prinesoste mi za èetrdeset godina u pustinji, dome Izrailjev?

⁴³I primiste èador Molohov, i zvijezdu boga svojega Remfana, kipove koje naèiniste da im se molite; i preseliæu vas dalje od Vavilona.

⁴⁴Ocevi naši imahu èador svjedoèanstva u pustinji, kao što zapovjedi onaj koji govori Mojsiju da ga naèini po onoj prilici kao što ga vidje;

⁴⁵Koji i primiše ocevi naši i donesoše s Isusom Navinom u zemlju neznabožaca, koje oturi Bog ispred lica našijeh otaca, tja do Davida,

⁴⁶Koji naðe milost u Boga, i izmoli da naðe mjesto Bogu Jakovljevu.

⁴⁷A Solomun mu naèini kuæu.

⁴⁸Ali najviši ne živi u rukotvorenijem crkvama, kao što govori prorok:

⁴⁹Nebo je meni prijestol a zemlja podnožje nogama mojima: kako æete mi kuæu sazidati? govori Gospod; ili koje je mjesto za moje poèivanje?

⁵⁰Ne stvori li ruka moja sve ovo?

⁵¹Tvrdovrati i neobrezanijeh srca i ušiju! vi se jednako protivite Duhu svetome; kako vaši oci, tako i vi.

⁵²Kojega od proroka ne protjeraše oci vaši? I pobiše one koji naprijed javiše za dolazak pravednika, kojega vi sad izdajnici i krvnici postadoste;

⁵³Koji primiste zakon naredbom anðelskom, i ne održaste.

⁵⁴Kad ovo èuše, rasrdiše se vrlo u srcima svojima, i škrgutahu zubima na nj.

⁵⁵A Stefan buduæi pun Duha svetoga pogleda na nebo i vidje slavu Božiju i Isusa gdje stoji s desne strane Bogu;

⁵⁶I reèe: evo vidim nebesa otvorena i sina èovjeèijega gdje stoji s desne strane Bogu.

⁵⁷A oni povikavši iza glasa zatiskivahu uši svoje, i navališe jednodušno na nj.

⁵⁸I izvedavši ga iz grada stadoše ga zasipati kamenjem, i svjedoci haljine svoje metnuše kod nogu mladiæa po imenu Savla.

⁵⁹I zasipahu kamenjem Stefana, koji se moljaše Bogu i govoraše: Gospode Isuse! primi duh moj.