1Malo zatim kraljev skrbnik i rođak Lizija, koji je bio na čelu državnih poslova, vrlo teško podnoseći posljednje događaje,
2skupi kojih osamdeset tisuća pješaka i svekoliko svoje konjaništvo te krenu na Židove, u nakani da Grad učini grčkim naseljem
3i da Hram, poput svetišta poganskih naroda, podloži porezu i svake godine prodaje svećeničku čast.
4Nije nimalo mislio na Božju moć: zanijelo ga mnoštvo njegovih pješaka i tisuće konjanika te osamdeset njegovih slonova.
5Upade u Judeju i približi se Betsuru, utvrđenu mjestu, udaljenu kojih pet stadija od Jeruzalema, te ga ljuto pritisnu.
6Kad Makabej i njegovi doznaše da Lizija opsjeda tvrđave, počeše plakati i liti suze, moleći Gospodina da Izraelu pošalje dobroga anđela da ga spasi.
7Nato Makabej prvi pograbi oružje i potače druge da se zajedno s njim izlože pogibli i pomognu svojoj braći. Puni žara, srnuše zajedno.
8Dok su se još nalazili blizu Jeruzalema, ukaza im se na čelu konjanik u bijelim haljinama koji je vitlao zlatnim oružjem.
9Tada se svi zajedno zahvališe milosrdnom Bogu i toliko se ohrabriše da su bili spremni probosti ne samo ljude nego i najdivljije zvijeri i probiti željezne zidove.
10Kretali su naprijed u bojnom redu sa suborcem koji im je milošću Gospodnjom stigao s neba.
11Zagnaše se na neprijatelje kao lavovi, oboriše jedanaest tisuća pješaka i tisuću i šest stotina konjanika, a ostale natjeraše u bijeg.
12Većina se spasila, ali ranjeni i razoružani. Sam se Lizija spasio sramotnim bijegom.
13Lizija nije bio nerazuman; razmišljao je o porazu koji je pretrpio i uvidio je da su Hebreji nepobjedivi jer im je suborac svesilni Bog.
14Zato im poruči da pod svim pravednim uvjetima pristanu na mir, a on će kralja sklonuti da im postane prijatelj.
15Makabej pristade na sve što je Lizija predlagao, jer mu bijaše stalo do općeg dobra. A sam kralj odobri sve što je Makabej preko Lizije za Židove pismeno zatražio.
16Pismo što ga je Lizija pisao Židovima glasilo je ovako: “Lizija pozdravlja židovski narod!
17Vaši poslanici Ivan i Apsalom predali su mi niže prepisanu ispravu, preporučujući njezin sadržaj.
18Ja sam nato izvijestio kralja o onom s čime ga je trebalo upoznati, i on je odobrio sve što je bilo prihvatljivo.
19Ako se, dakle, budete i dalje blagonaklono odnosili prema državnim probicima, ja ću ubuduće nastojati da poradim za vaše dobro.
20Ujedno sam vašim i svojim izaslanicima naložio da s vama rasprave o pojedinostima.
21Da ste zdravo! Godine sto četrdeset i osme, dvadeset i četvrtoga Dioskora.”
22Kraljevo je pismo glasilo ovako: “Kralj Antioh pozdravlja brata Liziju.
23Naš se otac preselio k bogovima, a mi želimo da nam se u kraljevstvu svatko nesmetano bavi svojim poslovima.
24Čuli smo da Židovi ne prihvaćaju helenskih običaja moga oca, nego vole svoj poseban način života i traže da im se dopusti da se ravnaju po posebnim zakonima.
25Želeći, dakle, da i taj narod bude nesmetan, odlučujemo da im se vrati Hram, tako da mogu slobodno živjeti po običajima svojih predaka.
26Zato će biti dobro da im pošalješ poslanike koji će s njima sklopiti ugovor, pa da se, znajući za našu odluku, raspoloženi i radosni late svojih poslova.”
27Kraljevo pismo židovskom narodu glasilo je ovako: “Kralj Antioh pozdravlja židovsko starješinstvo i ostale Židove.
28Nadamo se da ste dobro, kako vam i želimo. I mi smo zdravi.
29Menelaj nam je saopćio da se želite vratiti svojim domovima.
30Svima onima koji se kućama vrate do tridesetog Ksantika bit će zajamčena nekažnjivost.
31Židovi će se služiti svojom posebnom hranom i zakonima kao i prije. Neka se nikome od njih više nikako ne dosađuje zbog pogrešaka učinjenih iz neznanja.
32Ujedno vam šaljem Menelaja da vas umiri.
33Da ste zdravo! Godine sto četrdeset i osme, petnaestog Ksantika.”
34A i Rimljani su Židovima poslali pismo, koje glasi ovako: “Kvint Memije, Tit Manilije i Manije Sergije, rimski poslanici, pozdravljaju židovski narod.
35Mi pristajemo na ono što vam je dopustio kraljev rođak Lizija.
36O onome pak što je on smatrao da treba predložiti kralju na potvrdu - odmah dobro razmislite i pošaljite nam smjesta nekoga da bismo to mogli izložiti onako kako odgovara, jer putujemo u Antiohiju.
37Zato se požurite i pošaljite ljude da i mi doznamo vaše mišljenje.
38Da ste zdravo! Godine sto četrdeset i osme, petnaestog dana mjeseca Dioskora.”
