1Opominji ih da budu pokorni i poslušni gospodarima i zapovjednicima, i gotovi na svako dobro djelo;
2Ni na koga da ne hule, da se ne svaðaju, nego da budu mirni, svaku krotost da pokazuju svijem ljudima,
3Jer i mi bijasmo negda ludi, i nepokorni, i prevareni, služeæi razliènijem željama i slastima, u pakosti i zavisti živeæi, mrski buduæi i mrzeæi jedan na drugoga.
4A kad se pokaza blagodat i èovjekoljublje spasa našega Boga,
5Ne za djela pravedna koja mi uèinismo, nego po svojoj milosti spase nas banjom preroðenja i obnovljenjem Duha svetoga,
6Kojega izli na nas obilno kroz Isusa Hrista spasitelja našega,
7Da se opravdamo blagodaæu njegovom, i da budemo našljednici života vjeènoga po nadu.
8Sine Tite! istinita je rijeè, i u ovome hoæu da utvrðuješ, da se oni koji vjerovaše Bogu trude i staraju za dobro djelo: ovo je korisno ljudima i dobro.
9A ludijeh zapitkivanja i teftera od plemena, i svaða i prepiranja o zakonu kloni se; jer je to nekorisno i prazno.
10Èovjeka jeretika po prvome i drugom svjetovanju kloni se,
11Znajuæi da se takovi izopaèio, i griješi, i sam je sebe osudio.
12Kad pošljem k tebi Artemu ili Tihika, postaraj se da doðeš k meni u Nikopolj, jer sam namislio da ondje zimujem.
13Zinu zakonika i Apola lijepo opremi da imaju sve što im treba.
14Ali i naši neka se uèe napredovati u dobrijem djelima, ako gdje bude od potrebe da ne budu bez roda.
15Pozdravljaju te svi koji su sa mnom. Pozdravi sve koji nas ljube u vjeri. Blagodat sa svima vama. Amin.
