4 Dovijeka æu utvrðivati sjeme tvoje i prijesto tvoj ureðivati od koljena do koljena.
5 Nebo kazuje èudesa tvoja, Gospode, i istinu tvoju sabor svetijeh.
6 Jer ko je nad oblacima ravan Gospodu? ko æe se izjednaèiti s Gospodom meðu sinovima Božijim?
7 Bogu se valja klanjati na saboru svetijeh, strašniji je od svijeh koji su oko njega.
8 Gospode, Bože nad vojskama! ko je silan kao ti, Bože? I istina je tvoja oko tebe.
9 Ti vladaš nad silom morskom; kad podigne vale svoje, ti ih ukroæavaš.
10 Ti si oborio oholi Misir kao ranjenika, krjepkom mišicom svojom rasijao si neprijatelje svoje.
11 Tvoje je nebo i tvoja je zemlja; ti si sazdao vasiljenu i što je god u njoj.
12 Sjever i jug ti si stvorio, Tavor i Ermon o tvom se imenu raduje.
13 Tvoja je mišica krjepka, silna je ruka tvoja, i visoka desnica tvoja.
14 Blagost je i pravda podnožje prijestolu tvojemu, milost i istina ide pred licem tvojim.
15 Blago narodu koji zna trubnu pokliè! Gospode! u svjetlosti lica tvojega oni hode;
16 Imenom se tvojim raduju vas dan, i pravdom tvojom uzvišuju se.
17 Jer si ti krasota sile njihove, i po milosti tvojoj uzvišuje se rog naš.
18 Jer je od Gospoda obrana naša, i od svetoga Izrailjeva car naš.
19 Tada si govorio u utvari vjernima svojim, i rekao: “poslah pomoæ junaku, uzvisih izbranoga svojega iz naroda.
20 Naðoh Davida slugu svojega, svetim uljem svojim pomazah ga.
21 Ruka æe moja biti jednako s njim, i mišica moja krijepiæe ga.
22 Neæe ga neprijatelj nadvladati, i sin bezakonja neæe mu dosaditi.
23 Potræu pred licem njegovijem neprijatelje njegove, i nenavidnike njegove poraziæu.
24 Istina je moja i milost moja s njim; i u moje ime uzvisiæe se rog njegov.
25 Pružiæu na more ruku njegovu, i na rijeke desnicu njegovu.
26 On æe me zvati: ti si otac moj, Bog moj i grad spasenja mojega.
27 I ja æu ga uèiniti prvencem, višim od careva zemaljskih.
28 Dovijeka æu mu hraniti milost svoju, i zavjet je moj s njim vjeran.
29 Produljiæu sjeme njegovo dovijeka, i prijesto njegov kao dane nebeske.
30 Ako sinovi njegovi ostave zakon moj, i ne uzidu u zapovijestima mojim;
31 Ako pogaze uredbe moje, i zapovijesti mojih ne saèuvaju,
32 Onda æu ih pokarati prutom za nepokornost, i ranama za bezakonje njihovo;
33 Ali milosti svoje neæu uzeti od njega, niti æu prevrnuti istinom svojom;
34 Neæu pogaziti zavjeta svojega, i što je izašlo iz usta mojih neæu poreæi.
35 Jednom se zakleh svetošæu svojom; zar da slažem Davidu?
36 Sjeme æe njegovo trajati dovijeka, i prijesto njegov kao sunce preda mnom;
37 On æe stajati uvijek kao mjesec i vjerni svjedok u oblacima.”
38 A sad si odbacio i zanemario, razgnjevio si se na pomazanika svojega;
39 Zanemario si zavjet sa slugom svojim, bacio si na zemlju vijenac njegov.
40 Razvalio si sve ograde njegove, gradove njegove obratio si u zidine.
41 Plijene ga svi koji prolaze onuda, posta potsmijeh u susjeda svojijeh.
42 Uzvisio si desnicu neprijatelja njegovijeh, obradovao si sve protivnike njegove.
43 Zavratio si ostrice maèa njegova, i nijesi ga ukrijepio u boju;
44 Uzeo si mu svjetlost, i prijesto njegov oborio si na zemlju;
