Psalmi 89:4-44

⁴Dovijeka æu utvrðivati sjeme tvoje i prijesto tvoj ureðivati od koljena do koljena.

⁵Nebo kazuje èudesa tvoja, Gospode, i istinu tvoju sabor svetijeh.

⁶Jer ko je nad oblacima ravan Gospodu? ko æe se izjednaèiti s Gospodom meðu sinovima Božijim?

⁷Bogu se valja klanjati na saboru svetijeh, strašniji je od svijeh koji su oko njega.

⁸Gospode, Bože nad vojskama! ko je silan kao ti, Bože? I istina je tvoja oko tebe.

⁹Ti vladaš nad silom morskom; kad podigne vale svoje, ti ih ukroæavaš.

¹⁰Ti si oborio oholi Misir kao ranjenika, krjepkom mišicom svojom rasijao si neprijatelje svoje.

¹¹Tvoje je nebo i tvoja je zemlja; ti si sazdao vasiljenu i što je god u njoj.

¹²Sjever i jug ti si stvorio, Tavor i Ermon o tvom se imenu raduje.

¹³Tvoja je mišica krjepka, silna je ruka tvoja, i visoka desnica tvoja.

¹⁴Blagost je i pravda podnožje prijestolu tvojemu, milost i istina ide pred licem tvojim.

¹⁵Blago narodu koji zna trubnu pokliè! Gospode! u svjetlosti lica tvojega oni hode;

¹⁶Imenom se tvojim raduju vas dan, i pravdom tvojom uzvišuju se.

¹⁷Jer si ti krasota sile njihove, i po milosti tvojoj uzvišuje se rog naš.

¹⁸Jer je od Gospoda obrana naša, i od svetoga Izrailjeva car naš.

¹⁹Tada si govorio u utvari vjernima svojim, i rekao: “poslah pomoæ junaku, uzvisih izbranoga svojega iz naroda.

²⁰Naðoh Davida slugu svojega, svetim uljem svojim pomazah ga.

²¹Ruka æe moja biti jednako s njim, i mišica moja krijepiæe ga.

²²Neæe ga neprijatelj nadvladati, i sin bezakonja neæe mu dosaditi.

²³Potræu pred licem njegovijem neprijatelje njegove, i nenavidnike njegove poraziæu.

²⁴Istina je moja i milost moja s njim; i u moje ime uzvisiæe se rog njegov.

²⁵Pružiæu na more ruku njegovu, i na rijeke desnicu njegovu.

²⁶On æe me zvati: ti si otac moj, Bog moj i grad spasenja mojega.

²⁷I ja æu ga uèiniti prvencem, višim od careva zemaljskih.

²⁸Dovijeka æu mu hraniti milost svoju, i zavjet je moj s njim vjeran.

²⁹Produljiæu sjeme njegovo dovijeka, i prijesto njegov kao dane nebeske.

³⁰Ako sinovi njegovi ostave zakon moj, i ne uzidu u zapovijestima mojim;

³¹Ako pogaze uredbe moje, i zapovijesti mojih ne saèuvaju,

³²Onda æu ih pokarati prutom za nepokornost, i ranama za bezakonje njihovo;

³³Ali milosti svoje neæu uzeti od njega, niti æu prevrnuti istinom svojom;

³⁴Neæu pogaziti zavjeta svojega, i što je izašlo iz usta mojih neæu poreæi.

³⁵Jednom se zakleh svetošæu svojom; zar da slažem Davidu?

³⁶Sjeme æe njegovo trajati dovijeka, i prijesto njegov kao sunce preda mnom;

³⁷On æe stajati uvijek kao mjesec i vjerni svjedok u oblacima.”

³⁸A sad si odbacio i zanemario, razgnjevio si se na pomazanika svojega;

³⁹Zanemario si zavjet sa slugom svojim, bacio si na zemlju vijenac njegov.

⁴⁰Razvalio si sve ograde njegove, gradove njegove obratio si u zidine.

⁴¹Plijene ga svi koji prolaze onuda, posta potsmijeh u susjeda svojijeh.

⁴²Uzvisio si desnicu neprijatelja njegovijeh, obradovao si sve protivnike njegove.

⁴³Zavratio si ostrice maèa njegova, i nijesi ga ukrijepio u boju;

⁴⁴Uzeo si mu svjetlost, i prijesto njegov oborio si na zemlju;