3 Ondje je polomio krilate strijele luku, štit i maè i rat.
4 Ti si svijetao; divniji od gora hajduèkih.
5 Koji su junaèkog srca postaše plijen, zaspaše snom svojim, i junaci ne naðoše ruku svojih.
6 Od prijetnje tvoje, Bože Jakovljev, drijemlju kola i konj.
7 Ti si strašan, i ko æe se održati pred licem tvojim kad se razgnjeviš?
8 S neba javljaš sud; zemlja se prepada i muèi,
