3Ondje je polomio krilate strijele luku, štit i maè i rat.
4Ti si svijetao; divniji od gora hajduèkih.
5Koji su junaèkog srca postaše plijen, zaspaše snom svojim, i junaci ne naðoše ruku svojih.
6Od prijetnje tvoje, Bože Jakovljev, drijemlju kola i konj.
7Ti si strašan, i ko æe se održati pred licem tvojim kad se razgnjeviš?
8S neba javljaš sud; zemlja se prepada i muèi,