10 I ondje æe me ruka tvoja voditi, i držati me desnica tvoja.
11 Da reèem: da ako me mrak sakrije; ali je i noæ kao vidjelo oko mene.
12 Ni mrak neæe zamraèiti od tebe, i noæ je svijetla kao dan: mrak je kao vidjelo.
13 Jer si ti stvorio što je u meni, sastavio si me u utrobi matere moje.
14 Hvalim te, što sam divno sazdan. Divna su djela tvoja, i duša moja to zna dobro.
15 Nijedna se kost moja nije sakrila od tebe, ako i jesam sazdan tajno, otkan u dubini zemaljskoj.
16 Zametak moj vidješe oèi tvoje, u knjizi je tvojoj sve to zapisano, i dani zabilježeni, kad ih još nije bilo nijednoga.
17 Kako su mi nedokuèljive pomisli tvoje, Bože! Kako im je velik broj!
18 Da ih brojim, više ih je nego pijeska. Kad se probudim, još sam s tobom.
19 Da hoæeš, Bože, ubiti bezbožnika! Krvopije, idite od mene.
20 Oni govore ružno na tebe; uzimaju ime tvoje uzalud neprijatelji tvoji.
