Psalmi 139:10-20

¹⁰I ondje æe me ruka tvoja voditi, i držati me desnica tvoja.

¹¹Da reèem: da ako me mrak sakrije; ali je i noæ kao vidjelo oko mene.

¹²Ni mrak neæe zamraèiti od tebe, i noæ je svijetla kao dan: mrak je kao vidjelo.

¹³Jer si ti stvorio što je u meni, sastavio si me u utrobi matere moje.

¹⁴Hvalim te, što sam divno sazdan. Divna su djela tvoja, i duša moja to zna dobro.

¹⁵Nijedna se kost moja nije sakrila od tebe, ako i jesam sazdan tajno, otkan u dubini zemaljskoj.

¹⁶Zametak moj vidješe oèi tvoje, u knjizi je tvojoj sve to zapisano, i dani zabilježeni, kad ih još nije bilo nijednoga.

¹⁷Kako su mi nedokuèljive pomisli tvoje, Bože! Kako im je velik broj!

¹⁸Da ih brojim, više ih je nego pijeska. Kad se probudim, još sam s tobom.

¹⁹Da hoæeš, Bože, ubiti bezbožnika! Krvopije, idite od mene.

²⁰Oni govore ružno na tebe; uzimaju ime tvoje uzalud neprijatelji tvoji.