2 Nekome Bog da bogatstvo i blago i slavu, te duša njegova ima sve što god želi, ali mu ne da Bog da to uživa, nego uživa drugi. To je taština i ljuto zlo.
3 Da bi ko rodio sto sinova i živio mnogo godina i dani bi se vijeka njegova veoma namnožili, a duša se njegova ne bi nasitila dobra, te ni pogreba ne bi imao, kažem da je bolje nedonošèe od njega.
4 Jer uzalud doðe i u tamu otide i ime mu je tamom pokriveno;
5 Ni sunca ne vidje, niti što pozna, a poèiva bolje nego onaj.
6 I da bi živio dvije tisuæe godina, a dobra ne bi uživao, ne odlaze li svi na jedno mjesto?
7 Sav je trud èovjeèji za usta njegova, ali se ne može nasititi duša njegova.
8 Jer šta ima mudri više nego bezumni? šta li siromah, koji se umije vladati meðu živima?
9 Bolje je vidjeti oèima negoli željeti; i to je taština i muka duhu.
10 Što je ko, davno je tijem nazvan; i zna se da je èovjek i da se ne može suditi s jaèim od sebe.
11 Kad dakle ima mnogo stvari koje umnožavaju taštinu, kaka je korist èovjeku?
