7 Vidjeh sluge na konjma, a knezovi idu pješice kao sluge.
8 Ko jamu kopa, u nju æe pasti, i ko razvaljuje ogradu, uješæe ga zmija.
9 Ko odmièe kamenje, udariæe se o njih; ko cijepa drva, nije miran od njih.
10 Kad se zatupi gvožðe i oštrice mu se ne naoštri, tada treba više snage; ali mudrost može bolje opraviti.
11 Ako ujede zmija prije bajanja, ništa neæe pomoæi bajaè.
12 Rijeèi iz usta mudroga ljupke su, a bezumnoga proždiru usne njegove.
13 Poèetak je rijeèima usta njegovijeh ludost, a svršetak govoru njegovu zlo bezumlje.
14 Jer ludi mnogo govori, a èovjek ne zna što æe biti; i ko æe mu kazati što æe poslije njega biti?
15 Lude mori trud njihov, jer ne znaju ni u grad otiæi.
16 Teško tebi, zemljo, kad ti je car dijete i knezovi tvoji rano jedu!
17 Blago tebi, zemljo, kad ti je car plemenit i knezovi tvoji jedu na vrijeme da se potkrijepe a ne da se opiju.
