Propovednik 10:7-17

⁷Vidjeh sluge na konjma, a knezovi idu pješice kao sluge.

⁸Ko jamu kopa, u nju æe pasti, i ko razvaljuje ogradu, uješæe ga zmija.

⁹Ko odmièe kamenje, udariæe se o njih; ko cijepa drva, nije miran od njih.

¹⁰Kad se zatupi gvožðe i oštrice mu se ne naoštri, tada treba više snage; ali mudrost može bolje opraviti.

¹¹Ako ujede zmija prije bajanja, ništa neæe pomoæi bajaè.

¹²Rijeèi iz usta mudroga ljupke su, a bezumnoga proždiru usne njegove.

¹³Poèetak je rijeèima usta njegovijeh ludost, a svršetak govoru njegovu zlo bezumlje.

¹⁴Jer ludi mnogo govori, a èovjek ne zna što æe biti; i ko æe mu kazati što æe poslije njega biti?

¹⁵Lude mori trud njihov, jer ne znaju ni u grad otiæi.

¹⁶Teško tebi, zemljo, kad ti je car dijete i knezovi tvoji rano jedu!

¹⁷Blago tebi, zemljo, kad ti je car plemenit i knezovi tvoji jedu na vrijeme da se potkrijepe a ne da se opiju.