2 Èuvaj zapovijesti moje i biæeš živ, i nauku moju kao zjenicu oèiju svojih.
3 Priveži ih sebi na prste, napiši ih na ploèi srca svojega.
4 Reci mudrosti: sestra si mi; i prijateljicom zovi razboritost,
5 Da bi te èuvala od žene tuðe, od tuðinke, koja laska rijeèima.
6 Jer s prozora doma svojega kroz rešetku gledah,
7 I vidjeh meðu ludima, opazih meðu djecom bezumna mladiæa,
8 Koji iðaše ulicom pokraj ugla njezina, i koraèaše putem ka kuæi njezinoj,
9 U sumrak, uveèe, kad se unoæa i smrèe;
