2Èuvaj zapovijesti moje i biæeš živ, i nauku moju kao zjenicu oèiju svojih.
3Priveži ih sebi na prste, napiši ih na ploèi srca svojega.
4Reci mudrosti: sestra si mi; i prijateljicom zovi razboritost,
5Da bi te èuvala od žene tuðe, od tuðinke, koja laska rijeèima.
6Jer s prozora doma svojega kroz rešetku gledah,
7I vidjeh meðu ludima, opazih meðu djecom bezumna mladiæa,
8Koji iðaše ulicom pokraj ugla njezina, i koraèaše putem ka kuæi njezinoj,
9U sumrak, uveèe, kad se unoæa i smrèe;
Poslovice 7
Poslovice 7:2-9