5 Otmi se kao srna iz ruke lovcu, i kao ptica iz ruke ptièaru.
6 Idi k mravu, ljenivèe, gledaj putove njegove, i omudraj.
7 Nema voða ni upravitelja ni gospodara;
8 I opet pripravlja ljeti sebi hranu, zbira uz žetvu piæu svoju.
9 Dokle æeš, ljenivèe, ležati? kad æeš ustati od sna svojega?
10 Dok malo prospavaš, dok malo prodrijemlješ, dok malo sklopiš ruke da prilegneš,
11 Utom æe doæi siromaštvo tvoje kao putnik i oskudica tvoja kao oružan èovjek.
12 Èovjek nevaljao i nitkov hodi sa zlijem ustima;
13 Namiguje oèima, govori nogama, pokazuje prstima;
14 Svaka mu je opaèina u srcu, kuje zlo svagda, zameæe svaðu.
15 Zato æe ujedanput doæi pogibao njegova, èasom æe se satrti i neæe biti lijeka.
16 Na ovo šestoro mrzi Gospod, i sedmo je gad duši njegovoj:
17 Oèi ponosite, jezik lažljiv i ruke koje proljevaju krv pravu,
18 Srce koje kuje zle misli, noge koje brzo trèe na zlo,
19 Lažan svjedok koji govori laž, i ko zameæe svaðu meðu braæom.
20 Èuvaj, sine moj, zapovijest oca svojega, i ne ostavljaj nauke matere svoje.
