8 Taštinu i rijeè lažnu udalji od mene; siromaštva ni bogatstva ne daj mi, hrani me hljebom po obroku mom,
9 Da ne bih najedavši se odrekao se tebe i rekao: ko je Gospod? ili osiromašivši da ne bih krao i uzalud uzimao ime Boga svojega.
10 Ne opadaj sluge gospodaru njegovu, da te ne bi kleo i ti bio kriv.
11 Ima rod koji psuje oca svojega i ne blagosilja matere svoje.
12 Ima rod koji misli da je èist, a od svoga kala nije opran.
13 Ima rod koji drži visoko oèi svoje, i vjeðe mu se dižu uvis.
14 Ima rod kojemu su zubi maèevi i kutnjaci noževi, da proždire siromahe sa zemlje i uboge izmeðu ljudi.
15 Pijavica ima dvije kæeri, koje govore: daj, daj. Ima troje nesito, i èetvrto nikad ne kaže: dosta:
16 Grob, materica jalova, zemlja, koja ne biva sita vode, i oganj, koji ne govori: dosta.
17 Oko koje se ruga ocu i neæe da sluša matere, kljuvaæe ga gavrani s potoka i jesti orliæi.
18 Troje mi je èudesno, i èetvrtoga ne razumijem:
19 Put orlov u nebo, put zmijin po stijeni, put laðin posred mora, i put èovjeèiji k djevojci.
20 Taki je put kurvin: jede, i ubriše usta, pa veli: nijesam uèinila zla.
21 Od troga se potresa zemlja, i èetvrtoga ne može podnijeti:
22 Od sluge, kad postane car, od bezumnika, kad se najede hljeba,
23 Od puštenice, kad se uda, od sluškinje kad naslijedi gospoðu svoju.
24 Èetvoro ima maleno na zemlji, ali mudrije od mudaraca:
25 Mravi, koji su slab narod, ali opet pripravljaju u ljeto sebi hranu;
26 Pitomi zeèevi, koji su nejak narod, ali opet u kamenu grade sebi kuæu;
27 Skakavci, koji nemaju cara, ali opet idu svi jatom;
