7 Za dvoje molim te; nemoj me se oglušiti dok sam živ:
8 Taštinu i rijeè lažnu udalji od mene; siromaštva ni bogatstva ne daj mi, hrani me hljebom po obroku mom,
9 Da ne bih najedavši se odrekao se tebe i rekao: ko je Gospod? ili osiromašivši da ne bih krao i uzalud uzimao ime Boga svojega.
10 Ne opadaj sluge gospodaru njegovu, da te ne bi kleo i ti bio kriv.
11 Ima rod koji psuje oca svojega i ne blagosilja matere svoje.
12 Ima rod koji misli da je èist, a od svoga kala nije opran.
13 Ima rod koji drži visoko oèi svoje, i vjeðe mu se dižu uvis.
14 Ima rod kojemu su zubi maèevi i kutnjaci noževi, da proždire siromahe sa zemlje i uboge izmeðu ljudi.
15 Pijavica ima dvije kæeri, koje govore: daj, daj. Ima troje nesito, i èetvrto nikad ne kaže: dosta:
16 Grob, materica jalova, zemlja, koja ne biva sita vode, i oganj, koji ne govori: dosta.
17 Oko koje se ruga ocu i neæe da sluša matere, kljuvaæe ga gavrani s potoka i jesti orliæi.
18 Troje mi je èudesno, i èetvrtoga ne razumijem:
19 Put orlov u nebo, put zmijin po stijeni, put laðin posred mora, i put èovjeèiji k djevojci.
20 Taki je put kurvin: jede, i ubriše usta, pa veli: nijesam uèinila zla.
21 Od troga se potresa zemlja, i èetvrtoga ne može podnijeti:
22 Od sluge, kad postane car, od bezumnika, kad se najede hljeba,
