6 U grijehu je zla èovjeka zamka, a pravednik pjeva i veseli se.
7 Pravednik razumije parbu nevoljnijeh, a bezbožnik ne mari da zna.
8 Potsmjevaèi raspaljuju grad, a mudri utišavaju gnjev.
9 Mudar èovjek kad se pre s ludijem, ili se srdio ili smijao, nema mira.
10 Krvopije mrze na bezazlenoga, a pravi se brinu za dušu njegovu.
11 Sav gnjev svoj izliva bezumnik, a mudri ustavlja ga natrag.
12 Koji knez sluša lažne rijeèi, sve su mu sluge bezbožne.
13 Siromah i koji daje na dobit sretaju se; obojici Gospod prosvjetljuje oèi.
14 Koji car pravo sudi siromasima, njegov æe prijesto stajati dovijeka.
15 Prut i kar daju mudrost, a dijete pusto sramoti mater svoju.
16 Kad se umnožavaju bezbožnici, umnožavaju se grijesi, a pravednici æe vidjeti propast njihovu.
17 Karaj sina svojega, i smiriæe te, i uèiniæe milinu duši tvojoj.
18 Kad nema utvare, rasipa se narod; a ko drži zakon, blago njemu!
19 Rijeèima se ne popravlja sluga, jer ako i razumije, opet ne sluša.
20 Jesi li vidio èovjeka nagla u besjedi svojoj? više ima nadanja od bezumna nego od njega.
21 Ako ko mazi slugu od malena, on æe najposlije biti sin.
22 Gnjevljiv èovjek zameæe svaðu, i ko je naprasit, mnogo griješi.
23 Oholost ponižuje èovjeka, a ko je smjeran duhom, dobija slavu.
24 Ko dijeli s lupežem, mrzi na svoju dušu, èuje prokletstvo i ne prokazuje.
25 Strašiv èovjek meæe sebi zamku; a ko se u Gospoda uzda, biæe u visokom zaklonu.
