7 Duša sita gazi sat, a gladnoj duši slatko je sve što je gorko.
8 Kaka je ptica koja odleti iz svojega gnijezda, taki je èovjek koji otide iz svojega mjesta.
9 Ulje i kad veseli srce, tako je prijatelj sladak svjetom srdaènijem.
10 Ne ostavljaj prijatelja svojega ni prijatelja oca svojega, i u kuæu brata svojega ne ulazi u nesreæi svojoj: bolji je susjed blizu nego brat daleko.
11 Sine moj, budi mudar i obraduj srce moje, da imam šta odgovoriti onome ko me ruži.
12 Pametan èovjek vidi zlo i skloni se, a ludi idu dalje i plaæaju.
13 Uzmi haljinu onomu koji se podjamèi za tuðina, i uzmi zalog od njega za tuðinku.
14 Ko blagosilja prijatelja svojega na glas rano ustajuæi, primiæe mu se za kletvu.
15 Neprestano kapanje kad je velik dažd, i žena svadljiva, jedno su;
16 Ko je ustavlja, ustavlja vjetar, i ona se odaje kao mirisavo ulje u desnici.
17 Gvožðe se gvožðem oštri, tako èovjek oštri lice prijatelja svojega.
