Poslovice 27:7-17

⁷Duša sita gazi sat, a gladnoj duši slatko je sve što je gorko.

⁸Kaka je ptica koja odleti iz svojega gnijezda, taki je èovjek koji otide iz svojega mjesta.

⁹Ulje i kad veseli srce, tako je prijatelj sladak svjetom srdaènijem.

¹⁰Ne ostavljaj prijatelja svojega ni prijatelja oca svojega, i u kuæu brata svojega ne ulazi u nesreæi svojoj: bolji je susjed blizu nego brat daleko.

¹¹Sine moj, budi mudar i obraduj srce moje, da imam šta odgovoriti onome ko me ruži.

¹²Pametan èovjek vidi zlo i skloni se, a ludi idu dalje i plaæaju.

¹³Uzmi haljinu onomu koji se podjamèi za tuðina, i uzmi zalog od njega za tuðinku.

¹⁴Ko blagosilja prijatelja svojega na glas rano ustajuæi, primiæe mu se za kletvu.

¹⁵Neprestano kapanje kad je velik dažd, i žena svadljiva, jedno su;

¹⁶Ko je ustavlja, ustavlja vjetar, i ona se odaje kao mirisavo ulje u desnici.

¹⁷Gvožðe se gvožðem oštri, tako èovjek oštri lice prijatelja svojega.