2 Jer o pogibli misli srce njihovo i usne njihove govore o muci.
3 Mudrošæu se zida kuæa i razumom utvrðuje se.
4 I znanjem se pune klijeti svakoga blaga i dragocjena i mila.
5 Mudar je èovjek jak, i razuman je èovjek silan snagom.
6 Jer mudrijem savjetom ratovaæeš, i izbavljenje je u mnoštvu savjetnika.
7 Visoke su bezumnome mudrosti; neæe otvoriti usta svojih na vratima.
8 Ko misli zlo èiniti zvaæe se zlikovac.
9 Misao bezumnikova grijeh je, i potsmjevaè je gad ljudski.
10 Ako kloneš u nevolji, skratiæe ti se sila.
11 Izbavljaj pohvatane na smrt; i koje hoæe da pogube, nemoj se ustegnuti od njih.
12 Ako li reèeš: gle, nijesmo znali za to; neæe li razumjeti onaj koji ispituje srca, i koji èuva dušu tvoju neæe li doznati i platiti svakome po djelima njegovijem?
13 Sine moj, jedi med, jer je dobar, i sat, jer je sladak grlu tvojemu.
14 Tako æe biti poznanje mudrosti duši tvojoj, kad je naðeš; i biæe plata, i nadanje tvoje neæe se zatrti.
15 Bezbožnièe, ne vrebaj oko stana pravednikova, i ne kvari mu poèivanja.
16 Jer ako i sedam puta padne pravednik, opet ustane, a bezbožnici propadaju u zlu.
17 Kad padne neprijatelj tvoj, nemoj se radovati, i kad propadne, neka ne igra srce tvoje.
18 Jer bi vidio Gospod i ne bi mu bilo milo, i obratio bi gnjev svoj od njega na tebe.
