Poslovice 24:2-18

²Jer o pogibli misli srce njihovo i usne njihove govore o muci.

³Mudrošæu se zida kuæa i razumom utvrðuje se.

⁴I znanjem se pune klijeti svakoga blaga i dragocjena i mila.

⁵Mudar je èovjek jak, i razuman je èovjek silan snagom.

⁶Jer mudrijem savjetom ratovaæeš, i izbavljenje je u mnoštvu savjetnika.

⁷Visoke su bezumnome mudrosti; neæe otvoriti usta svojih na vratima.

⁸Ko misli zlo èiniti zvaæe se zlikovac.

⁹Misao bezumnikova grijeh je, i potsmjevaè je gad ljudski.

¹⁰Ako kloneš u nevolji, skratiæe ti se sila.

¹¹Izbavljaj pohvatane na smrt; i koje hoæe da pogube, nemoj se ustegnuti od njih.

¹²Ako li reèeš: gle, nijesmo znali za to; neæe li razumjeti onaj koji ispituje srca, i koji èuva dušu tvoju neæe li doznati i platiti svakome po djelima njegovijem?

¹³Sine moj, jedi med, jer je dobar, i sat, jer je sladak grlu tvojemu.

¹⁴Tako æe biti poznanje mudrosti duši tvojoj, kad je naðeš; i biæe plata, i nadanje tvoje neæe se zatrti.

¹⁵Bezbožnièe, ne vrebaj oko stana pravednikova, i ne kvari mu poèivanja.

¹⁶Jer ako i sedam puta padne pravednik, opet ustane, a bezbožnici propadaju u zlu.

¹⁷Kad padne neprijatelj tvoj, nemoj se radovati, i kad propadne, neka ne igra srce tvoje.

¹⁸Jer bi vidio Gospod i ne bi mu bilo milo, i obratio bi gnjev svoj od njega na tebe.