1 Siromah koji hodi u bezazlenosti svojoj bolji je nego opaki usnama svojim, koji je bezuman.
2 Kad je duša bez znanja, nije dobro; i ko je brzijeh nogu, spotièe se.
3 Ludost èovjeèija prevraæa put njegov, a srce se njegovo gnjevi na Gospoda.
4 Bogatstvo pribavlja mnogo prijatelja, a siromaha ostavlja prijatelj njegov.
5 Lažan svjedok neæe ostati bez kara, i ko govori laž, neæe uteæi.
6 Mnogi ugaðaju knezu, i svak je prijatelj èovjeku podatljivu.
7 Na siromaha mrze sva braæa njegova, još više se prijatelji njegovi udaljuju od njega; vièe za njima, ali ih nema.
8 Ko pribavlja razum, ljubi dušu svoju; i ko pazi na mudrost, naæi æe dobro.
9 Svjedok lažan neæe ostati bez kara, i ko govori laž, poginuæe.
10 Ne dolikuju bezumnom miline, ni sluzi da vlada knezovima.
11 Razum zadržava èovjeka od gnjeva, i èast mu je mimoiæi krivicu.
12 Careva je srdnja kao rika mladoga lava, i ljubav je njegova kao rosa travi.
13 Bezuman je sin muka ocu svojemu, i svadljivost ženina neprestano prokisivanje.
14 Kuæa i imanje našljeðuje se od otaca; a od Gospoda je razumna žena.
15 Lijenost navodi tvrd san, i nemarljiva duša gladovaæe.
16 Ko drži zapovijesti, èuva dušu svoju; a ko ne mari za putove svoje, poginuæe.
