Poslovice 19:1-16

¹Siromah koji hodi u bezazlenosti svojoj bolji je nego opaki usnama svojim, koji je bezuman.

²Kad je duša bez znanja, nije dobro; i ko je brzijeh nogu, spotièe se.

³Ludost èovjeèija prevraæa put njegov, a srce se njegovo gnjevi na Gospoda.

⁴Bogatstvo pribavlja mnogo prijatelja, a siromaha ostavlja prijatelj njegov.

⁵Lažan svjedok neæe ostati bez kara, i ko govori laž, neæe uteæi.

⁶Mnogi ugaðaju knezu, i svak je prijatelj èovjeku podatljivu.

⁷Na siromaha mrze sva braæa njegova, još više se prijatelji njegovi udaljuju od njega; vièe za njima, ali ih nema.

⁸Ko pribavlja razum, ljubi dušu svoju; i ko pazi na mudrost, naæi æe dobro.

⁹Svjedok lažan neæe ostati bez kara, i ko govori laž, poginuæe.

¹⁰Ne dolikuju bezumnom miline, ni sluzi da vlada knezovima.

¹¹Razum zadržava èovjeka od gnjeva, i èast mu je mimoiæi krivicu.

¹²Careva je srdnja kao rika mladoga lava, i ljubav je njegova kao rosa travi.

¹³Bezuman je sin muka ocu svojemu, i svadljivost ženina neprestano prokisivanje.

¹⁴Kuæa i imanje našljeðuje se od otaca; a od Gospoda je razumna žena.

¹⁵Lijenost navodi tvrd san, i nemarljiva duša gladovaæe.

¹⁶Ko drži zapovijesti, èuva dušu svoju; a ko ne mari za putove svoje, poginuæe.