Pjesma 1:7-12

⁷Reci mi, ti koga ljubi duša moja, gdje paseš, gdje se u podne odmaraš, da ne lutam, tražeći te, oko stada tvojih drugova.

⁸Ako ne znaš, o najljepša među ženama, izađi i slijedi tragove stada i pasi kozliće svoje oko pastirskih koliba.

⁹Usporedio bih te s konjima pod kolima faraonovim, o prijateljice moja.

¹⁰Lijepi su obrazi tvoji među naušnicama, vrat tvoj pod ogrlicama.

¹¹Učinit ćemo za tebe zlatne naušnice s privjescima srebrnim.

¹²- Dok se kralj odmara na svojim dušecima, (tada) nard moj miriše.