Pjesma 1:2-13

²Poljubi me poljupcem usta svojih, ljubav je tvoja slađa od vina.

³Miris najboljih mirodija, ulje razlito ime je tvoje, zato te ljube djevojke.

⁴Povuci me za sobom, bježimo! Kralj me uveo u odaje svoje. Igrat ćemo se i radovati zbog tebe, slavit ćemo ljubav tvoju više nego vino. Pravo je da te ljube.

⁵Crna sam ali lijepa, kćeri jeruzalemske, kao šatori kedarski, kao zavjese Salomonove.

⁶Ne gledajte što sam garava, to me sunce opalilo. Sinovi majke moje rasrdili se na mene, postavili me da čuvam vinograde; a svog vinograda, koji je u meni, nisam čuvala.

⁷Reci mi, ti koga ljubi duša moja, gdje paseš, gdje se u podne odmaraš, da ne lutam, tražeći te, oko stada tvojih drugova.

⁸Ako ne znaš, o najljepša među ženama, izađi i slijedi tragove stada i pasi kozliće svoje oko pastirskih koliba.

⁹Usporedio bih te s konjima pod kolima faraonovim, o prijateljice moja.

¹⁰Lijepi su obrazi tvoji među naušnicama, vrat tvoj pod ogrlicama.

¹¹Učinit ćemo za tebe zlatne naušnice s privjescima srebrnim.

¹²- Dok se kralj odmara na svojim dušecima, (tada) nard moj miriše.

¹³Dragi mi je moj stručak smirne što mi među grudima počiva.