1A ti si, Bože naš, blag i istinit, spor na gnjev i svime milostivo upravljaš.
2Ako i sagriješismo, tvoji smo! Priznajemo tvoju vlast i nećemo griješiti kad znamo da smo tvoji.
3Jer tebe znati - savršena je pravednost, i poznavati snagu tvoju korijen je besmrtnosti.
4Nas nije zaveo nikakav izum opaka ljudskog umijeća ni jalovo djelo slikarsko, likovi našarani ličilima
5koji u budalama potiču žudnju te žude za neživim obličjem mrtva lika.
6Ljubitelji su zla i dostojni takvih nada oni koji ih čine ili žele ili štuju.
7Muči se lončar i gnječi zemlju mekanu: pravi posuđe kojim se služimo. Od istoga blata pravi posude koje služe u plemenite svrhe i one koje služe suprotnom: kakva će kojoj namjena biti - određuje lončar.
8I možda - o napora na zlo data! - od iste gline pravi ništavnog boga, on koji je nedavno od zemlje sazdan i koji će se ubrzo zemlji vratit' od koje je uzet, kad se od njega duša zatraži.
9Ne mari on što će brzo umrijeti ni što mu je život kratkovjek, nego se natječe sa zlatarima i srebrnarima i nasljeduje mjedare, ponosan što pravi krivotvorine.
10Srce mu je kao pepeo, i nada mu od zemlje bjednija, i život od gline nevredniji,
11jer nije poznao Stvoritelja svoga koji mu je udahnuo dušu djelatnu i nadahnuo ga dahom životnim.
12Nego misli da je žiće naše igra i život naš sajam pun probitka. “Treba, veli, izbijati korist iz svega, čak iz zla.”
13Jer bolje no itko drugi zna takav da griješi kad od iste tvari zemljane pravi lomne posude i kumire.
14Ali su od svih najluđi i jadniji od duše čeda nejakog, oni neprijatelji tvog naroda koji ga nekoć tlačiše.
15Jer oni obožavahu sve poganske kumire koji ne mogu ni očima gledati, ni nosom disati, ni ušima slušati, ni prstima pipati, ni nogama hoditi.
16Jer ih čovjek načini, sazda ih onaj komu je dah u zajam dan. Nijedan čovjek ne može načiniti boga sebi slična;
17i jer je smrtan, mrtvo djelo gradi bezbožničkim rukama. On je dragocjeniji od svojih svetinja, jer je živ, a one nisu.
18A čak štuju i najgadnije životinje, što su, po gluposti svojoj, gore od ostalih.
19Na njima nikakve ljepote da bi privlačile kao druge životinje: umakle su i Božjoj hvali i njegovu blagoslovu.
