1Čuvaj, sine, riječi moje i pohrani moje zapovijedi kod sebe.
2Čuvaj moje zapovijedi, i bit ćeš živ, i nauk moj kao zjenicu oka svoga.
3Priveži ih sebi na prste, upiši ih na ploči srca svoga;
4reci mudrosti: “Moja si sestra” i razboritost nazovi “sestričnom”,
5da te čuva od žene preljubnice, od tuđinke koja laskavo govori.
6Kad bijah jednom na prozoru svoje kuće i gledah van kroz rešetku,
7vidjeh među lakovjernima, opazih među momcima nerazumna mladića:
8prolazio je ulicom kraj njezina ugla i koracao putem k njezinoj kući
9u sumraku između dana i večeri kad se hvata noćna tmina;