24 I govoraše im: pamtite što èujete: kakom mjerom mjerite onakom æe vam se mjeriti i dometnuæe se vama koji slušate.
25 Jer ko ima, daæe mu se; a koji nema, uzeæe mu se i ono što ima.
26 I govoraše im: tako je carstvo Božije kao èovjek kad baci sjeme u zemlju;
27 I spava i ustaje noæu i danju; i sjeme nièe i raste, da ne zna on.
28 Jer zemlja sama od sebe najprije donese travu, potom klas, pa onda ispuni pšenicu u klasu.
29 A kad sazri rod, odmah pošlje srp; jer nasta žetva.
30 I govoraše: kakvo æemo kazati da je carstvo Božije? ili u kakvoj æemo ga prièi iskazati?
31 Ono je kao zrno gorušièno koje kad se posije u zemlju manje je od sviju sjemena na zemlji;
32 A kad se posije, uzraste i bude veæe od svega povræa, i pusti grane velike da mogu u njegovu hladu ptice nebeske življeti.
33 I takovijem mnogijem prièama kazivaše im rijeè koliko mogahu slušati.
34 A bez prièa ne govoraše im ni rijeèi. A uèenicima osobito kazivaše sve.
