11 I kad iðaše u Jerusalim, on prolažaše izmeðu Samarije i Galileje.
12 I kad ulažaše u jedno selo sretoše ga deset gubavijeh ljudi, koji staše izdaleka,
13 I podigoše glas govoreæi: Isuse uèitelju! pomiluj nas.
14 I vidjevši ih reèe im: idite i pokažite se sveštenicima. I oni iduæi oèistiše se.
15 A jedan od njih vidjevši da se iscijeli povrati se hvaleæi Boga iza glasa,
16 I pade nièice pred noge njegove, i zahvali mu. I to bješe Samarjanin.
17 A Isus odgovarajuæi reèe: ne iscijeliše li se desetorica? Gdje su dakle devetorica?
18 Kako se meðu njima koji ne naðe da se vrati da zahvali Bogu, nego sam ovaj tuðin?
19 I reèe mu: ustani, idi; vjera tvoja pomože ti.
20 A kad ga upitaše fariseji: kad æe doæi carstvo Božije? odgovarajuæi reèe im: carstvo Božije neæe doæi da se vidi;
21 Niti æe se kazati: evo ga ovdje ili ondje; jer gle, carstvo je Božije unutra u vama.
22 A uèenicima reèe: doæi æe vrijeme kad æete zaželjeti da vidite jedan dan sina èovjeèijega, i neæete vidjeti.
23 I reæi æe vam: evo ovdje je, ili: eno ondje; ali ne izlazite, niti tražite.
24 Jer kako što munja sine s neba, i zasvijetli se preko svega što je pod nebom, tako æe biti i sin èovjeèij u svoj dan.
25 Ali mu najprije treba mnogo postradati, i okrivljenu biti od roda ovoga.
