31 Nego ištite carstva Božijega, i ovo æe vam se sve dodati.
32 Ne boj se, malo stado! jer bi volja vašega oca da vam da carstvo.
33 Prodajite što imate i dajite milostinju; naèinite sebi torbe koje neæe ovetšati, haznu koja se nikad neæe isprazniti, na nebesima, gdje se lupež ne prikuèuje niti moljac jede.
34 Jer gdje je vaše blago ondje æe biti i srce vaše.
35 Neka budu vaša bedra zapregnuta i svijeæe zapaljene;
36 I vi kao ljudi koji èekaju gospodara svojega kad se vrati sa svadbe da mu odmah otvore kako doðe i kucne.
37 Blago onijem slugama koje naðe gospodar kad doðe a oni straže. Zaista vam kažem da æe se zapregnuti, i posadiæe ih, i pristupiæe te æe im služiti.
38 I ako doðe u drugu stražu, i u treæu stražu doðe, i naðe ih tako, blago onijem slugama.
39 Ali ovo znajte: kad bi znao domaæin u koji æe èas doæi lupež, èuvao bi i ne bi dao potkopati kuæe svoje.
40 I vi dakle budite gotovi; jer u koji èas ne mislite doæi æe sin èovjeèij.
41 A Petar mu reèe: Gospode! govoriš li nama ovu prièu ili svima?
42 A Gospod reèe: ko je dakle taj vjerni i mudri pristav kojega postavi gospodar nad èeljadi svojom da im daje hranu na obrok?
43 Blago tome sluzi kojega došavši gospodar njegov naðe da izvršuje tako.
44 Zaista vam kažem: nad svijem svojijem imanjem postaviæe ga.
45 Ako li reèe sluga u srcu svojemu: neæe moj gospodar još zadugo doæi; i stane biti sluge i sluškinje, i jesti i piti, i opijati se;
46 Doæi æe gospodar toga sluge u dan kad se ne nada, i u èas kad ne misli, i rasjeæi æe ga, i dijel njegov metnuæe s nevjernima.
47 A onaj sluga koji zna volju gospodara svojega, i nije se pripravio, niti uèinio po volji njegovoj, biæe vrlo bijen;
48 A koji ne zna pa zasluži boj, biæe malo bijen. Kome je god mnogo dano mnogo æe se iskati od njega; a kome predaše najviše najviše æe iskati od njega.
49 Ja sam došao da bacim oganj na zemlju; i kako bi mi se htjelo da se veæ zapalio!
50 Ali se meni valja krstiti krštenjem, i kako mi je teško dok se ne svrši!
51 Mislite li da sam ja došao da dam mir na zemlju? Ne, kažem vam, nego razdor.
52 Jer æe otsele pet u jednoj kuæi biti razdijeljeni, ustaæe tri na dva, i dva na tri.
53 Ustaæe otac na sina i sin na oca; mati na kæer i kæi na mater; svekrva na snahu svoju i snaha na svekrvu svoju.
54 A narodu govoraše: kad vidite oblak gdje se diže od zapada odmah kažete: biæe dažd; i biva tako.
55 I kad vidite jug gdje duva kažete: biæe vruæina; i biva.
56 Licemjeri! lice neba i zemlje umijete poznavati, a vremena ovoga kako ne poznajete?
57 Zašto pak i sami od sebe ne sudite pravedno?
