Luki 12:31-57

³¹Nego ištite carstva Božijega, i ovo æe vam se sve dodati.

³²Ne boj se, malo stado! jer bi volja vašega oca da vam da carstvo.

³³Prodajite što imate i dajite milostinju; naèinite sebi torbe koje neæe ovetšati, haznu koja se nikad neæe isprazniti, na nebesima, gdje se lupež ne prikuèuje niti moljac jede.

³⁴Jer gdje je vaše blago ondje æe biti i srce vaše.

³⁵Neka budu vaša bedra zapregnuta i svijeæe zapaljene;

³⁶I vi kao ljudi koji èekaju gospodara svojega kad se vrati sa svadbe da mu odmah otvore kako doðe i kucne.

³⁷Blago onijem slugama koje naðe gospodar kad doðe a oni straže. Zaista vam kažem da æe se zapregnuti, i posadiæe ih, i pristupiæe te æe im služiti.

³⁸I ako doðe u drugu stražu, i u treæu stražu doðe, i naðe ih tako, blago onijem slugama.

³⁹Ali ovo znajte: kad bi znao domaæin u koji æe èas doæi lupež, èuvao bi i ne bi dao potkopati kuæe svoje.

⁴⁰I vi dakle budite gotovi; jer u koji èas ne mislite doæi æe sin èovjeèij.

⁴¹A Petar mu reèe: Gospode! govoriš li nama ovu prièu ili svima?

⁴²A Gospod reèe: ko je dakle taj vjerni i mudri pristav kojega postavi gospodar nad èeljadi svojom da im daje hranu na obrok?

⁴³Blago tome sluzi kojega došavši gospodar njegov naðe da izvršuje tako.

⁴⁴Zaista vam kažem: nad svijem svojijem imanjem postaviæe ga.

⁴⁵Ako li reèe sluga u srcu svojemu: neæe moj gospodar još zadugo doæi; i stane biti sluge i sluškinje, i jesti i piti, i opijati se;

⁴⁶Doæi æe gospodar toga sluge u dan kad se ne nada, i u èas kad ne misli, i rasjeæi æe ga, i dijel njegov metnuæe s nevjernima.

⁴⁷A onaj sluga koji zna volju gospodara svojega, i nije se pripravio, niti uèinio po volji njegovoj, biæe vrlo bijen;

⁴⁸A koji ne zna pa zasluži boj, biæe malo bijen. Kome je god mnogo dano mnogo æe se iskati od njega; a kome predaše najviše najviše æe iskati od njega.

⁴⁹Ja sam došao da bacim oganj na zemlju; i kako bi mi se htjelo da se veæ zapalio!

⁵⁰Ali se meni valja krstiti krštenjem, i kako mi je teško dok se ne svrši!

⁵¹Mislite li da sam ja došao da dam mir na zemlju? Ne, kažem vam, nego razdor.

⁵²Jer æe otsele pet u jednoj kuæi biti razdijeljeni, ustaæe tri na dva, i dva na tri.

⁵³Ustaæe otac na sina i sin na oca; mati na kæer i kæi na mater; svekrva na snahu svoju i snaha na svekrvu svoju.

⁵⁴A narodu govoraše: kad vidite oblak gdje se diže od zapada odmah kažete: biæe dažd; i biva tako.

⁵⁵I kad vidite jug gdje duva kažete: biæe vruæina; i biva.

⁵⁶Licemjeri! lice neba i zemlje umijete poznavati, a vremena ovoga kako ne poznajete?

⁵⁷Zašto pak i sami od sebe ne sudite pravedno?