Levitski Zakonik 24:1-19

¹Još reèe Gospod Mojsiju govoreæi:

²Zapovjedi sinovima Izrailjevim neka ti donesu ulja maslinova èista, cijeðena, za vidjelo, da žišci gore vazda.

³Pred zavjesom svjedoèanstva u šatoru od sastanka Aron æe ih namještati da gore od veèera do jutra pred Gospodom vazda zakonom vjeènim od koljena do koljena.

⁴Na svijetnjak èisti namještaæe žiške pred Gospodom vazda.

⁵I uzmi bijeloga brašna, i ispeci dvanaest kolaèa, svaki kolaè da bude od dvije desetine efe.

⁶I postavi ih u dva reda, po šest u jedan red, na èistom stolu pred Gospodom.

⁷I na svaki red metni kada èistoga, da bude za svaki hljeb spomen, žrtva ognjena Gospodu.

⁸Svake subote neka ih postavlja sveštenik pred Gospodom vazda uzimajuæi od sinova Izrailjevih zakonom vjeènim.

⁹I biæe Aronovi i sinova njegovijeh, koji æe jesti na mjestu svetom, jer im je svetinja nad svetinjama od ognjenijeh žrtava Gospodnjih zakonom vjeènim.

¹⁰A izaðe sin jedne Izrailjke, kojemu je otac bio Misirac, meðu sinove Izrailjeve, i svadi se u okolu sin žene Izrailjke s nekim Izrailjcem.

¹¹I psujuæi sin žene Izrailjke pohuli ime Božije, te ga dovedoše k Mojsiju; a mati mu bješe po imenu Salomita, kæi Davrijina, od plemena Danova.

¹²I metnuše ga u zatvor dokle im se kaže šta æe èiniti s njim po rijeèi Gospodnjoj.

¹³A Gospod reèe Mojsiju govoreæi:

¹⁴Izvedi toga psovaèa napolje iz okola, i neka svi koji su èuli metnu ruke svoje na glavu njegovu, i neka ga sav narod zaspe kamenjem.

¹⁵A sinovima Izrailjevim kaži i reci: ko bi god pohulio Boga svojega, nosiæe grijeh svoj.

¹⁶Ko bi ružio ime Gospodnje, da se pogubi, sav narod da ga zaspe kamenjem; i došljak i domorodac koji bi ružio ime Gospodnje, da se pogubi.

¹⁷I ko ubije èovjeka, da se pogubi.

¹⁸A ko ubije živinèe, neka vrati drugo, živinèe za živinèe.

¹⁹I ko rani bližnjega svojega, kako uèini tako da mu bude: