1Zapovjedi da je odvedu na mjesto gdje je bilo pohranjeno srebrno posuđe i naredi da joj daju od jela njegovih i od vina njegova.
2Ali Judita odgovori: “Neću toga jesti da ne bude sablazni, nego neka mi se jelo priređuje od onoga što sam donijela sa sobom.”
3Holoferno je zapita: “Kad ti ponestane što imaš uza se, odakle ćemo ti davati takva jela kad među nama nema nikoga od tvoga roda?”
4Judita odgovori: “Života mi tvoga, gospodaru, ropkinja tvoja neće ni utrošiti što je sa sobom donijela, a Gospod će već rukom njezinom izvesti što je odlučio.”
5Onda je sluge Holofernove odvedoše u šator. Spavala je do ponoći. Ustade o jutarnjoj straži.
6Poruči Holofernu: “Neka gospodar moj dopusti da sluškinja njegova iziđe radi molitve.”
7Holoferno naredi svojim stražarima da je u tome ne ometaju. Ostala je tako tri dana u taboru. Noću je išla u dolinu Betulije i umivala se na studencu u taboru.
8Kad bi tako izišla, molila bi Gospoda, Boga Izraelova, da joj korake upravi na slavu sinova naroda njezina.
9Vrativši se čista, zadržala bi se u šatoru dok joj ne bi navečer priredili jelo.
10Četvrtoga dana Holoferno priredi gozbu samo za svoje časnike. Ne pozva nikoga od posluge.
11Reče dvoraninu Bagoi, upravitelju svih svojih dobara: “Idi i nagovori onu Hebrejku koja je kod tebe da dođe jesti i piti s nama.
12Bila bi nam prava sramota imati uza se takvu ženu a ne biti s njom; jer ako je ne predobijemo, rugat će nam se.”
13Bagoa izađe od Holoferna, uđe k njoj i reče joj: “Neka ljepojka ne oklijeva doći k mome gospodaru da bude čašćena u njegovoj nazočnosti, da veselo pije vino s nama i postane ovoga dana kao jedna od asirskih kćeri koje žive u dvoru Nabukodonozorovu.”
14Judita mu odgovori: “Tko sam ja da se usprotivim svome gospodaru? Učinit ću smjesta sve što je drago oku njegovu. Bit će mi to radost sve do smrti.”
15Ustade, ukrasi se haljinama i svakakvim ženskim uresima. Sluškinja ode prije nje te prostrije po zemlji pred Holoferna ovnujske kože koje je dobila od Bagoe za svakidašnju upotrebu da na njima svakoga dana udobno blaguje.
16Judita uđe i smjesti se. Holofernu se srce uzbudi, duša mu se uznemiri i spopade ga ognjena žudnja da bude s njom. Od onoga dana kad ju je prvi put vidio, samo je vrebao priliku da je zavede.
17Kaza joj Holoferno: “DÓe pij i veseli se s nama!”
18Judita odgovori: “Hoću, pit ću, gospodaru, jer osjećam da je danas moj život tako velik kako nije bio nikada od moga rođenja.”
19Uzela je, jela je i pila pred njim što joj njezina sluškinja bijaše priredila.
20Holoferno je uživao u njoj i pio je toliko vina koliko ga nije pio nikad u životu.
