21 A Jevrejski glavari sveštenièki govorahu Pilatu: ne piši: car Judejski, nego da sam reèe: ja sam car Judejski.
22 Pilat odgovori: što pisah pisah.
23 A vojnici kad razapeše Isusa uzeše njegove haljine i naèiniše èetiri dijela, svakome vojniku po dijel, i dolamu; a dolama ne bješe šivena nego izatkana sva s vrha do dna.
24 Onda rekoše meðu sobom: da je ne deremo, nego da bacimo kocke za nju kome æe dopasti. Da se zbude pismo koje govori: razdijeliše haljine moje meðu sobom, i za dolamu moju baciše kocke. Vojnici dakle tako uèiniše.
25 A stajahu kod krsta Isusova mati njegova, i sestra matere njegove Marija Kleopova, i Marija Magdalina.
26 A Isus vidjevši mater i uèenika koga ljubljaše gdje stoji reèe materi svojoj: ženo! eto ti sina!
27 Potom reèe uèeniku: eto ti matere! I od onoga èasa uze je uèenik k sebi.
28 Potom znajuæi Isus da se veæ sve svrši, da se zbude pismo reèe: žedan sam.
29 Ondje stajaše sud pun octa; a oni napuniše sunðer octa, i nataknuvši na trsku, prinesoše k ustima njegovijem.
30 A kad primi Isus ocat reèe: svrši se. I preklonivši glavu predade duh.
31 A buduæi da bješe petak, pa da ne bi tijela ostala na krstu u subotu jer bijaše veliki dan ona subota Jevreji moliše Pilata da im prebiju golijeni pa da ih skinu.
32 Onda doðoše vojnici, i prvome dakle prebiše golijeni i drugome raspetome s njim.
33 A došavši na Isusa, kad ga vidješe da je veæ umro, ne prebiše mu golijeni;
34 Nego jedan od vojnika probode mu rebra kopljem; i odmah iziðe krv i voda.
35 I onaj što vidje posvjedoèi, i svjedoèanstvo je njegovo istinito; i on zna da istinu govori da vi vjerujete.
36 Jer se ovo dogodi da se zbude pismo: kost njegova da se ne prelomi.
37 I opet drugo pismo govori: pogledaæe onoga koga probodoše.
38 A potom Josif iz Arimateje, koji bješe uèenik Isusov ali kradom od straha Jevrejskoga, moli Pilata da uzme tijelo Isusovo, i dopusti Pilat. Onda doðe i uze tijelo Isusovo.
39 A doðe i Nikodim, koji prije dolazi k Isusu noæu, i donese pomiješane smirne i aloja oko sto litara.
40 I uzeše tijelo Isusovo, i obaviše ga platnom s mirisima, kao što je obièaj u Jevreja da ukopavaju.
41 A bijaše blizu onoga mjesta gdje bješe razapet, vrt, i u vrtu grob nov, u koji niko nikad ne bješe metnut.
42 Ondje dakle petka radi Jevrejskoga, jer bješe blizu grob, metnuše Isusa.
