Jovanu 19:21-42

²¹A Jevrejski glavari sveštenièki govorahu Pilatu: ne piši: car Judejski, nego da sam reèe: ja sam car Judejski.

²²Pilat odgovori: što pisah pisah.

²³A vojnici kad razapeše Isusa uzeše njegove haljine i naèiniše èetiri dijela, svakome vojniku po dijel, i dolamu; a dolama ne bješe šivena nego izatkana sva s vrha do dna.

²⁴Onda rekoše meðu sobom: da je ne deremo, nego da bacimo kocke za nju kome æe dopasti. Da se zbude pismo koje govori: razdijeliše haljine moje meðu sobom, i za dolamu moju baciše kocke. Vojnici dakle tako uèiniše.

²⁵A stajahu kod krsta Isusova mati njegova, i sestra matere njegove Marija Kleopova, i Marija Magdalina.

²⁶A Isus vidjevši mater i uèenika koga ljubljaše gdje stoji reèe materi svojoj: ženo! eto ti sina!

²⁷Potom reèe uèeniku: eto ti matere! I od onoga èasa uze je uèenik k sebi.

²⁸Potom znajuæi Isus da se veæ sve svrši, da se zbude pismo reèe: žedan sam.

²⁹Ondje stajaše sud pun octa; a oni napuniše sunðer octa, i nataknuvši na trsku, prinesoše k ustima njegovijem.

³⁰A kad primi Isus ocat reèe: svrši se. I preklonivši glavu predade duh.

³¹A buduæi da bješe petak, pa da ne bi tijela ostala na krstu u subotu jer bijaše veliki dan ona subota Jevreji moliše Pilata da im prebiju golijeni pa da ih skinu.

³²Onda doðoše vojnici, i prvome dakle prebiše golijeni i drugome raspetome s njim.

³³A došavši na Isusa, kad ga vidješe da je veæ umro, ne prebiše mu golijeni;

³⁴Nego jedan od vojnika probode mu rebra kopljem; i odmah iziðe krv i voda.

³⁵I onaj što vidje posvjedoèi, i svjedoèanstvo je njegovo istinito; i on zna da istinu govori da vi vjerujete.

³⁶Jer se ovo dogodi da se zbude pismo: kost njegova da se ne prelomi.

³⁷I opet drugo pismo govori: pogledaæe onoga koga probodoše.

³⁸A potom Josif iz Arimateje, koji bješe uèenik Isusov ali kradom od straha Jevrejskoga, moli Pilata da uzme tijelo Isusovo, i dopusti Pilat. Onda doðe i uze tijelo Isusovo.

³⁹A doðe i Nikodim, koji prije dolazi k Isusu noæu, i donese pomiješane smirne i aloja oko sto litara.

⁴⁰I uzeše tijelo Isusovo, i obaviše ga platnom s mirisima, kao što je obièaj u Jevreja da ukopavaju.

⁴¹A bijaše blizu onoga mjesta gdje bješe razapet, vrt, i u vrtu grob nov, u koji niko nikad ne bješe metnut.

⁴²Ondje dakle petka radi Jevrejskoga, jer bješe blizu grob, metnuše Isusa.