1Jer svaki poglavar sveštenièki koji se iz ljudi uzima, za ljude se postavlja na službu k Bogu, da prinosi dare i žrtve za grijehe,
2Koji može postradati s onima koji ne znadu i zalaze; jer je i on pod slabošæu.
3I zato je dužan kako za narodne tako i za svoje grijehe prinositi.
4I niko sam sebi ne daje èasti, nego koji je pozvan od Boga, kao i Aron.
5Tako i Hristos ne proslavi sam sebe da bude poglavar sveštenièki, nego onaj koji mu reèe: ti si moj sin, ja te danas rodih.
6Kao što i na drugome mjestu govori: ti si sveštenik vavijek po redu Melhisedekovu.
7On u dane tijela svojega moljenja i molitve k onome koji ga može izbaviti od smrti s vikom velikom i sa suzama prinošaše, i bi utješen po svojoj pobožnosti.
8Iako i bijaše sin Božij, ali od onoga što postrada nauèi se poslušanju.
9I savršivši se, postade svima koji ga poslušaše uzrok spasenija vjeènoga.
10I bi nareèen od Boga poglavar sveštenièki po redu Melhisedekovu.
11Za kojega bismo vam imali mnogo govoriti što je teško iskazati; jer ste postali slabi na slušanju.
12Jer vi koji bi valjalo da ste uèitelji po godinama, opet trebujete da uèite koje su prva slova rijeèi Božije; i postadoste da trebate mlijeka, a ne jake hrane.
13Jer koji se god hrani mlijekom, ne razumije rijeèi pravde, jer je dijete.
14A savršenijeh je tvrda hrana, koji imaju osjeæanja dugijem uèenjem obuèena za razlikovanje i dobra i zla.
