1De sada, bogataši, proplačite i zakukajte zbog nevolja koje će vas zadesiti!
2Bogatstvo vam istrunu, haljine vaše postadoše hrana moljcima,
3zlato vam i srebro zarđa i rđa će njihova biti svjedočanstvo protiv vas te će kao vatra izjesti tijela vaša! Zgrnuste blago u posljednje dane!
4Evo: plaća kosaca vaših njiva - koju im uskratiste - viče i vapaji žetelaca dopriješe do ušiju Gospoda nad Vojskama.
5Raskošno ste na zemlji i razvratno živjeli, utoviste srca svoja za dan klanja!
6Osudiste i ubiste pravednika: on vam se ne suprotstavlja!
7Strpite se dakle, braćo, do Dolaska Gospodnjega! Evo: ratar iščekuje dragocjeni urod zemlje, strpljiv je s njime dok ne dobije kišu ranu i kasnu.
8Strpite se i vi, očvrsnite srca jer se Dolazak Gospodnji približio!
9Ne tužite se jedni na druge da ne budete osuđeni! Evo: sudac stoji pred vratima!
10Za uzor strpljivosti i podnošenja zala uzmite, braćo, proroke koji su govorili u ime Gospodnje.
11Eto: blaženima nazivamo one koji ustrajaše. Za postojanost Jobovu čuste i nakanu Gospodnju vidjeste jer milostiv je Gospodin i milosrdan!
12Prije svega, braćo moja, ne zaklinjite se ni nebom ni zemljom, ni ikojom drugom zakletvom. Vaše “da” neka bude “da”, i “ne” - “ne”, da ne padnete pod sud.
13Pati li tko među vama? Neka moli! Je li tko radostan? Neka pjeva hvalospjeve!
14Boluje li tko među vama? Neka dozove starješine Crkve! Oni neka mole nad njim mažući ga uljem u ime Gospodnje
15pa će molitva vjere spasiti nemoćnika; Gospodin će ga podići, i ako je sagriješio, oprostit će mu se.
16Ispovijedajte dakle jedni drugima grijehe i molite jedni za druge da ozdravite! Mnogo može žarka molitva pravednikova.
17Ilija bijaše čovjek baš kao i mi; usrdno se pomoli da ne bude kiše i kiše nije bilo na zemlji tri godine i šest mjeseci.
18Zatim se ponovno pomoli te nebo dade kišu i zemlja iznese urod svoj.
19Braćo moja, odluta li tko od vas od istine pa ga tkogod vrati,
20znajte: tko vrati grešnika s lutalačkog puta njegova, spasit će dušu njegovu od smrti i pokriti mnoštvo grijeha.
