1Odakle ratovi, odakle borbe među vama? Zar ne odavde: od pohota što vojuju u udovima vašim?
2Žudite, a nemate; ubijate i hlepite, a ne možete postići; borite se i ratujete. Nemate jer ne ištete.
3Ištete, a ne primate jer rđavo ištete: da u pohotama svojim potratite.
4Preljubnici! Ne znate li da je prijateljstvo sa svijetom neprijateljstvo prema Bogu? Tko god dakle hoće da bude prijatelj svijeta, promeće se u neprijatelja Božjega.
5Ili mislite da Pismo uzalud veli: Ljubomorno čezne za duhom što ga nastani u nama?
6A daje on i veću milost. Zato govori: Bog se oholima protivi, a poniznima daje milost.
7Podložite se dakle Bogu! Oduprite se đavlu i pobjeći će od vas!
8Približite se Bogu i on će se približiti vama! Očistite ruke, grešnici! Očistite srca, dvoličnjaci!
9Zakukajte, protužite, proplačite! Smijeh vaš nek se u plač obrati i radost u žalost!
10Ponizite se pred Gospodinom i on će vas uzvisiti!
11Ne ogovarajte, braćo, jedni druge! Tko ogovara ili sudi brata svoga, ogovara i sudi Zakon. A sudiš li Zakon, nisi vršitelj nego sudac Zakona.
12Jedan je Zakonodavac i Sudac: Onaj koji može spasiti i pogubiti. A tko si ti da sudiš bližnjega?
13De sada, vi što govorite: “Danas ili sutra otići ćemo u taj i taj grad, provesti ondje godinu, trgovati i zaraditi”,
14a ne znate što će sutra biti. Ta što je vaš život? Dašak ste što se načas pojavi i zatim nestane!
15Umjesto da govorite: “Htjedne li Gospodin, živjet ćemo i učiniti ovo ili ono”,
16vi se razmećete svojim hvastanjima! Svako je takvo hvastanje opako.
17Znati dakle dobro činiti, a ne činiti - grijeh je.
