5Jao Asiru, šibi gnjeva mojega, prutu kojim srdžba moja zamahuje!
6Na puk ga poslah nevjeran, na narod što me razjari, da ga oplijeni i opljačka, da ga izgazi k'o blato na ulici.
7Ali on nije tako mislio i u srcu nije tako sudio, već u srcu zasnova zator, istrebljenje mnogih naroda.
8Govoraše: “Nisu li svi knezovi moji kraljevi?
9Nije li Kalno kao Karkemiš? Nije li Hamat kao Arpad, Samarija kao Damask?
10Kao što mi ruka dosegnu kraljevstva kumira, bogatija kipovima od Jeruzalema i Samarije,
11kao što učinih sa Samarijom i kumirima njenim, neću li učiniti s Jeruzalemom i s likovima njegovim?”